• Pančevački roker pevao glavnu ulogu u Operi Narodnog pozorišta u Beogradu

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
    013 Info

    Pančevac Siniša Radin je prošle nedelje u Narodnom pozorištu u Beogradu pevao naslovnu ulogu u Mocartovoj operi „Bastijen i Bastijena”. Bio je to povod da porazgovaramo sa tridesetogodišnjim  tenorom iz Pančeva, koga smo upoznali kao vrlo dobrog rok gitaristu, pevača u Crkvenom horu i orguljaša, ali i kao čoveka koji sprema odličnu kafu.

    Sve je počelo davno

    Muziku sam otkrio još kao sasvim mali. Stalno sam nešto pevao i oponašao instrumente iz omiljenih pesama. Krajem osnovne škole sam počeo da sviram orgulje. Nisam išao u muzičku školu već sam učio sam. Obilazio sam crkve po južnom Banatu i molio sveštenike da probam orgulje. Uglavnom su mi izlazili u susret, priča nam Siniša.

    Iako je odrastao sa gitarom u kući ovaj instrument je počeo da svira tek u prvom razredu srednje škole. Sledećih 12-13 godina bio je član raznih pančevačkih bendova. Ja sam ga i upoznao kao sjajnog rok gitaristu benda Tea Drinkers.

    Negde sa 24 godine sam upisao orgulje u Muzičkoj školi „Stanković” u Beogradu, a u isto vreme sam počeo da pevam u PSCPD-u. I baš mi je dirigentkinja hora, Vera Carina, preporučila da upišem solo pevanje u Muzičkoj školi „Jovan Bandur” u Pančevu, objašnjava Siniša.

    Iako je osvajao nagrade na republičkim takmičenjima, muzičku školu je napustio jer je morao da zarađuje i nastavu nije mogao redovno da pohađa. Profesorki Marijani Mihajlović, u čijoj je klasi bio, to nije predstavljalo smetnju, ali sa upravom škole Siniša nije mogao da pronađe zajednički jezik.

    Talentovani tenor je morao da pronađe drugi put. Na audiciju Operskog studija Narodnog pozorišta sam otišao 2016. godine premda  su mi naglasili da na audiciju mogu da izađu samo studenti pevanja i akademski pevači, kaže Siniša.

    Iako je audicija vrlo rigorozna Siniša je postao polaznik Operskog studija koji zapravo predstavlja mesto gde solo pevači postaju operski pevači. Pored pevanja polaznici uče scenski pokret, glumu, razradu likova i karaktera.

    Prve uloge na velikoj sceni nacionalnog teatra su došle 2018. godine. Bile su to uloge takozvanog trećeg faha.

    Vremenom sam počeo da dobijam i veće uloge. Do sada sam pevao u desetak opera, a eto prošle nedelje sam pevao i naslovnu ulogu u operi Bastijen i Bastijena koju je Mocart napisao kada je imao 12 godina. Opera se peva na srpskom i Ana Grigorović je uradila savremenu režiju kako bi je približila deci. Postoje i delovi koji su interaktivni i imaju edukativni karakter. Iako je to mala opera ja sam ponosan jer mi je to prva naslovna uloga u životu, skroman je Siniša.

    Zanimalo me je i šta se desilo sa rok gitaristom koga sam upoznao, da li mu je to još uvek zanimljivo.

    Rok gitarista ću biti celog života, bio je odlučan u odgovoru.

    Ispričao mi je i da voli da sluša rok, bluz, džez, fank, pop, klasičnu, ali i savremene elektronske varijante muzike, kao i da su mu uzori gitaristi Santana, Gary Moore, David Gilmour, Mark Knopfler, tenor veliki Placido Domingo i orguljaši Hans Fagius i Olivier Latry, a ja sam bio dovoljno indiskretan da ga pitam i o čemu mašta, kako bi voleo da mu izgleda budućnost.

    Želeo bih da budem pevač (ili gitarista) dovoljno slavan da mogu da živim od toga i da se potpuno posvetim  muzici. Ovako, kada ja radim nesto drugo pored pevanja da bih preživeo, to mi oduzima dosta vremena koje bih mogao i želeo posvetiti muzičkom usavršavanju. Što se tiče operskog sveta, posle ove velike uloge, naravno, želja mi je da idem i dalje – da postanem prvak opere.

    U međuvremenu Siniša se preselio u Beograd, ali je ostao Pančevac i u Pančevu je veoma često.

    Ostalo mi je samo da mu poželim sreću. Danas nije lako živeti od umetnosti, te će Siniša koji je inače i vrhunski barista, morati još neko vreme da živi od nekog drugog zanimanja.

     

     

     

     

     

    Pančevac Siniša Radin je prošle nedelje u Narodnom pozorištu u Beogradu pevao naslovnu ulogu u Mocartovoj operi „Bastijen i Bastijena”. Bio je to povod da porazgovaramo sa tridesetogodišnjim  tenorom iz Pančeva, koga smo upoznali kao vrlo dobrog rok gitaristu, pevača u Crkvenom horu i orguljaša, ali i kao čoveka koji sprema odličnu kafu.

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
  • NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 96H

    Ostalo iz kategorije Kultura

    Vek pančevačke biblioteke

    Jubilarna godina biće godina modernizacije, kako bi se još veći broj sugrađana animirao da koristi pogodnosti čitaonice sa 110 mesta, knjiškog fonda od oko 200.000 knjiga i preko 50 serijskih […]