• PANČEVO: Đak generacije koji se vratio da bude profesor u svojoj elektrotehničkoj školi

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
    013 Info

     

     

    Učenici srednje elektrotehničke škole “Nikola Tesla” u Pančevu već dve godine imaju lepu priliku da  svog profesora gledaju ne samo na časovima već i u hodniku škole na fotografiji. Nemanja Đorđević često sa dnevnikom u rukama prolazi pored svog portreta na zidu. Naime 2012. godine bio je đak generacije a posle završenog fakulteta vratio se odmah u svoju školu – da prenosi znanje srednjoškolcima.

    – Posle 2012. upisao sam elektrotehnički fakultet, dao sve u roku, upisao master. Oduvek mi je želja bila da budem profesor. Još iz osnovne škole kada sam hteo da bude profesor geografije.  Ali u srednjoj školi kada sam počeo da se takmičim preorijentisao sam se pa sam upisao i završio elektrotehniku. A u školi sam video nešto specifično što me je privuklo . Tako da, eto tu sam,  kaže Nemanja Đorđević.

     

     

    Profesoru Đorđeviću prosveta nije porodična tradicija.

    – Govore da sam jedan od retkih koji je to završio. Oduvek sam voleo rad sa decom. Još kao maturant držao sam privatno časove iz matematike. Stalno sam bio u tome. Tako da sam hteo da vidim kako je to biti profesor u školi, priča profesor Đorđević.

    Đorđević predaje četiri predmeta. Osnove  elektrotehnike prvoj i drugoj godini, električne instalacije i osvetljenje, i operativne sisteme. Od ove godine Đorđević je i razredni starešina. A već dve godine kolega je profesorima kod kojih je učio.

    – Pa profesor još ne gledam kao kolege. Mnogi su mi predavali i što kažu i dalje smo na “vi”. Ne mogu još uvek da pređem tu neku barijeru. Sa svima koji su mi predavali sada sam kolega. A deca, tu gde sam razredni su svi dečaci. Imamo neku atmosferu gde nam je nekako drugarski odnos. Kad se radi – radi se, kad se druži – druži se. I to je ono što je po meni mislim uspeh, iskustvo je Nemanje Đorđevića.

    Interesovalo nas je i kakve su razlike u ovih 6 godina. Kakve su sada generacije učenika a kakve su bile onda.

    – Postoji razlika. Vidim da se sada deca manje druže među sobom. Vlada ta tehnologija pa više idu na društvene mreže i internet. Deca idu u korak sa vremenom. Mi smo se u njihovim godinama i u ovoj školi više družili, okupljali… Doduše tada i nisu bile tako aktuelne mreže. Mi smo uglavnom dolazili pre škole, družili se, razmenjivali iskustva i beleške. Sada toga nema – uglavnom internet . To je ključna razlika, apostrofira Nemanja Đorđević.

    Sa elektrotehničkim fakultetom većina mladih ljudi gleda da dobro zaradi. Ili da radi za strance ili da ode u inostranstvo. Zašto je Nemanja ostao?

    – Ja nisam ni imao ponuda nekih većih zato što sam dok sam bio na master studijama već počeo da radim u ovoj školi. Tačno sam znao šta hoću. Diplomirao sam, došao ovde da radim nešto dok sam na masteru. Sam sam zarađivao za svoje troškove. Primili su me ovde dok ne završim master. I kad sam završio master ostao sam ovde. Volim ovo i to i radim, kratko objašava naš sagovornik.

    Karijera i život su pred ovim profesorom. A kakve su njegove ambicije?

    – Pa za sad sam evo ovde. Ne mogu da kažem za dalje. Ali ovde mi je sasvim dobro. Koristim i priliku da se dalje usavršavam, kaže Nemanja Đorđević.

    Koliko se uopšte radi sa učenicima. Da li profesor Đorđević i tu doprinosi.

    – Pa radim, kako da ne. Držim osnove elektrotehnike i ima učenike koji idu na takmičenja. Imamo dodatnu nastavu. Uvek su deca zainteresovana. Više su za praktičnu nastavu. A ovde sve praktično mogu da rade. Slabije ide onaj teoretski deo ali ima učenika koje i to zanima. Evo sada neke od njih spreman za republičko takmičenje u Jagodini. Interesovanja učenika da saznaju više u ovim stručnim predmetima ima. Zanima ih to što rade i za šta su se opredelili, zaključuje Nemanja Đorđević, profesor Elektrotehničke škole “Nikola Tesla” u Pančevu.

    Učenici srednje elektrotehničke škole “Nikola Tesla” u Pančevu već dve godine imaju lepu priliku da  svog profesora gledaju ne samo na časovima već i u hodniku škole na fotografiji. Nemanja Đorđević često sa dnevnikom u rukama prolazi pored svog portreta na zidu. Naime 2012. godine bio je đak generacije a posle završenog fakulteta vratio se odmah u svoju školu – da prenosi znanje srednjoškolcima.

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
  • NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 96H

    Ostalo iz kategorije Društvo