• Prekodunavske veze Pančeva sa Beogradom i Sremom

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
    013 Info

    Piše: Aleksandar Stanojlović

    Za razliku od kopnenih veza Pančeva sa svojim banatskim zaleđem, Zrenjaninom i Vršcom, koje postoje od pamtiveka i koje u kontinuitetu koristimo do danas, u prošlosti su veze Pančeva sa Beogradom i Zemunom bile isključivo vodenim putem. Moglo se i kopnom, leti, kada je Dunav bio nizak. Moćni Dunav, godišnje oscilacije vodostaja i niski teren Pančevačkog rita nisu dozvoljavali nikakvu čovekovu aktivnost na kopnu. Plavni ritovi između ova tri grada nisu bili friendly za ulaganje u saobraćajne veze i njihovo korišćenje. Međutim, stvaranje Kraljevine SHS i objedinjavanje Beograda, Zemuna i Pančeva u zajedničkoj državi su omogućili značajne infrastrukturne investicije u Pančevačkom ritu: gradnju odbrambenih nasipa, isušivanje rita i izgradnju železničke i drumske veze između Pančeva i Beograda, sa mostovima preko Tamiša i Dunava.

     

    Pristaništa u Pančevu, Beogradu i Zemunu su nekad bila mnogo življa, delovi grada oko njih dinamični gradski centri, dok danas redovnog vodenog saobraćaja nema. Nekadašnja transportna robna i putnička središta pored reka su značajno zamrla, ili se pretvaraju u zabavne i ugostiteljske distrikte.

     

    Pančevo i Beograd su kopnenim putem povezani tek 1935. godine. Prvo je izgrađena železnička pruga od beogradske Klanice do današnjeg groblja na Kotežu, gde se spajala sa bečkerečkom prugom. U sklopu ovog projekta izgrađena su dva čelična mosta, Pančevački most preko Dunava i železnički most preko Tamiša, triangla na Kotežu i Železnička stanica Aerodrom (danas Glavna), koja je najmlađa stanica u Pančevu. Iako je danas najfrekventnija železnička stanica u Pančevu, njena skromna arhitektura nam govori da je u prošlosti bila daleko manje posećena od stanice Predgrađe i stanice Pančevo na obali Tamiša. Pruga je elektrificirana 1994, kada je ušla u sistem „Beovoza“, koji je u to vreme odlično funkcionisao, za razliku od današnjeg katastrofalnog stanja, gde pored velikih ulaganja u modernizaciju pruge i opreme imamo krajnje čudan i neobičan red vožnje.

     

    Drum Beograd-Pančevo, danas „stari“ put za Beograd je sagrađen 1938. godine, par godina posle pruge. Preko Tamiša je izgrađen lučni čelični most, sa betonskim navozima, koji je otvoren 1938. godine. Zabeleženo je da je projektant ovog mosta inženjer Mijat Trojanović, konstruktor zadivljujućeg mosta kod Đurđevića Tare, graditeljskog ponosa predratne Jugoslavije.

     

    Novi put za Beograd je sagrađen kasnih sedamdesetih godina 20. veka. On se nadovezuje na južnu obilaznicu oko Pančeva. Zanimljivost je da je trasu ovog puta odredilo mesto Prevodnice na Tamišu, u sklopu projekta HEPS „Đerdap“ i regulacije vodotoka Dunava i Tamiša. Stubovi prevodnice su iskorišćeni i kao stubovi mostovske konstrucije. Prevodnica odavno nije u upotrebi, ali je zato most veoma koristan.

     

     

    Pančevo i Beograd danas povezuju tri mosta preko Tamiša, Stari i Novi beogradski put, dvokolosečna železnička pruga i Pančevački most. Pančevački rit je isušen i ljudi su izgradili i naselili Krnjaču, stara autohtona sela Borča i Ovča su se značajno proširila. Duž Pančevačkog puta se stvorila značajna industrijska i radna zona. Širenje privrede prati i ulaganje u puteve, pa je nedavno izgrađena severna obilaznica oko Beograda sa Pupinovim mostom. Sve se to nalazi na velikoj površini nekadašnjeg rita koje je pripadalo pančevačkom ataru – Pančevačkog rita.

    Za razliku od kopnenih veza Pančeva sa svojim banatskim zaleđem, Zrenjaninom i Vršcom, koje postoje od pamtiveka i koje u kontinuitetu koristimo do danas, u prošlosti su veze Pančeva sa Beogradom i Zemunom bile isključivo vodenim putem. 

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
  • NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 96H

    Ostalo iz kategorije Društvo