• Objavljena knjiga poezije ”Mladi Atlas” Stefana Stanojevića

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
    013 Info

    Zbirka poezije „Mladi Atlas“ Stefana Stanojevića objavljena je u izdanju Balkanskog književnog glasnika.  

    Stefan Stanojević rođen je 17. avgusta 1995. godine u Pančevu, gde i danas živi. Studira srpsku književnost i jezik na Filološkom fakultetu u Beogradu, piše i živi svoju poeziju. Objavljen na više internet portala, u onlajn i fizičkim izdanjima časopisa, u zbornicima. Bivši je dopisnik nedeljnika „Pančevac”, bio je autor kritike na internet portalu „Konkretno – zdrav razum i javna kritika”, a trenutno je novinar časopisa „Draft” – omladinskog informatora pančevačkog Doma omladine i saradnik portala blacksheep.rs. Prvi je neafirmisani mladi pesnik u Pančevu i okolini koji je održao više od petnaest samostalnih večeri poezije u različitim lokalima po Pančevu, Beogradu i Zemunu. „Mladi Atlas” njegova je prva objavljena knjiga poezije.

    I knjiga je objavljena.

    Posle toliko razočaranja u razne male ljude koji daju za pravo da nazovu sebe izdavačima savremene književnosti, konačno sam pre dva meseca slučajno naišao na jednog koji vredi. „Balkanski književni glasnik” i njegov urednik, gospodin Gojkov Dušan, razuverili su me, i sada znam da u ovoj propaloj zemlji i u ovom društvu koje propada zaista postoji neko ko ceni savremenu pisanu reč, poeziju i ko svoj posao shvata ozbiljno i pristupa mu odgovorno. Dok su ostali nazovi izdavači halapljivi za novcem pa zbog toga objavljuju svaku budalu koja ga ima. Danas svako misli da dobro piše, to je problem. Ljudi jednostavno moraju da shvate kada nešto nije za njih, kada treba da pronađu drugi hobi, jer poezija to nije.

    O čemu govori knjiga poezije „Mladi Atlas“?

    Verovatno ste upoznati sa grčkim mitom o Titanu Atlasu, koji je kažnjen da nosi svet na ramenima jer se pobunio protiv bogova. Dakle, ovo je poezija svakog mladog čoveka koji je nezadovoljan svetom, nedostatkom života u ljudima, nedostatkom ljubavi, mira, empatije, razuma. Svakog mladog čoveka koji odbija da bude zaglupljen medijima, pogrešnom muzikom, trendom, potrošačkim društvom, odbija da bude zaslepljen lošim knjigama, školskim sistemom, politikom. Zbog toga što ima takav pogled, što želi da bude svoj, što želi da se pobuni protiv toga znanjem, dušom, osećanjima, razumom, kažnjen je da ga taj isti svet pritiska na ramenima. Ljudi su od novca, drugih glupih ljudi i materijalnog načinili bogove. Ti bogovi kažnjavaju Mladog Atlasa.

    Lirski subjekt koji se provlači kroz sve pesme koje knjiga sadrži, mladi je čovek koji je imao bezbrižno detinjstvo (ako isključimo jedno bombardovanje o kome govori) prirodno je odrastao sa oba roditelja, sve mu je bilo obezbeđeno i bio je ono što svako tih godina treba da bude – dete. Njegovu idilu u ranoj mladosti kvari roditeljski gubitak poslova i nedostatak novca, usred jednog političkog sistema i prerano suočavanje sa stvarima koje su za odrasle ljude. Kako je prestajao da bude razmažen, upoznavao se sa svetom koji mu se ni malo ne sviđa, postaje nostalgičan, usamljen i hronično tužan. Period koji u uvodnoj pesmi naziva ”godine lutanja” govori o tome kako se tražio među ljudima koji su bezosećajni i svetu koji nema sluha za probleme pojedinca. Kad se konačno upoznao sa samim sobom, nije znao šta želi da bude, ali znao je definitivno šta ne želi – ne želi da bude kao oni bezosećajni ljudi pored kojih je prolazio. Buni se protiv toga dobrim knjigama, osećanjima, dušom, razumom, time biva kažnjen da ga svet koji mu se ne sviđa pritiska i postaje Mladi Atlas.

    Knjiga ima zanimljiv prirodni tok, upoznaje vas sa lirskim subjektom koji će biti protagonista svake pesme, vi padate sa njim, upoznajete njegov svet i ljude, a zatim se polako uzdižete na kraju.

    Kako vidiš savremenu poeziju?

    Ako nešto radite celim svojim bićem, bolje budite spremni na maksimalnu, demotivaciju svoje okoline i društva. Ljudska bića su takva, a srpski, palanački mentalitet ovde ključa u venama, tuđi uspeh se prirodno mrzi. Slušaćete da to čime se bavite ne radite dobro, kako ne vredite, nećete uspeti, ne isplati se trud, itd. Pogotovo zato što su u pitanju književnost i knjige, a vrlo dobro znamo koliko ljudi malo čitaju knjige, e, sad znate da najmanje čitaju poeziju.

    Poezija sve više odbija ljude, od nje su akademici napravili nauku, a uličari, prostaci i ”umetnici” svoju kurvu. Ni jedno ni drugo nije poezija. Nema potrebe za komplikovanjem izraza, preteranim poetizovajem i apstraktnim, ali takođe nema smisla ni prosto nabacivanje reči koje nemaju nikakvog značenja, nikakvu vrednost, emociju, snagu, ritam i određeni tok pesme koji mora da curi dok čitate te redove, da život pulsira iz tih redova. Ja sam, bez umetničkog preterivanja, svojoj poeziji dao sve. Zato uvek kažem da živim svoju poeziju, sve o čemu ja pišem može da se vidi, oseti, opipa. Shvatio sam da pored toga što mi pomaže da se osetim dovoljno živim i jakim, mogu da je približim ljudima. Da ih uverim da je poezija sam život koji se dešava izvan i unutar nas, pored nas. Poezija je svuda, ona je večera sa porodicom, Sunce, zima, psi lutalice, ispucale ulice, zapišani prolazi, deca na igralištu, osmeh drage osobe, osmeh bilo koje osobe, ljubav, prolazak rukom kroz nečiju kosu, suze, džomba mlevenog mesa na stolu, prazan frižider, bušne patike, nezadovoljstvo, bunt, samopouzdanje, manjak samopouzdanja, suicidne misli, želja za životom, zagrljaj, pivo i utakmica sa prijateljima. Poezija je život. Imati talenta za savremenu poeziju u teškim vremenima za sve ljudsko, čovečansko i humano, znači imati talenta za život, za preživeti. Ne mislim samo napuniti stomak, isprazniti creva, raditi, raditi, raditi samo da bi jeli. Mislim preživeti u smislu biti zdrav u glavi, obrazovan i sačuvati koji komad duše. Voleti.

    Pored toga morate da se naviknete da slušate kako od toga čime se bavite nema zarade, kako je to samo hobi, a ljudi su nezainteresovani, ili zavidni, ljubomorni. Ja sam pogazio sve to što su rekli. Zarađivao sam novac od poezije, potražnja za mojim pesmama, čitanjima i knjigom koju još nisam ni fizički držao u rukama je ogromna. To je samo dokaz da ljudi prepoznaju život u redovima koje pišem, da osećaju i saosećaju. Trudiću se da sve to još više raste. Napadali su me razni ”veliki poznavaoci umetnosti” da iskorišćavam poeziju jer od nje zapravo i zarađujem. Ona me čini živim u osećajnom, čulnom smislu, ali da bih se fizički održavao u životu potrebno je da jedem nešto sutra, znamo vrlo dobro prokletstvo naših tela. Ja ovim planiram da se bavim ostatkom života, znate, nisam ja kriv što njihova pisana reč ne vredi, ili su nesposobni da se nametnu.

    Zbirka poezije „Mladi Atlas“ Stefana Stanojevića objavljena je u izdanju Balkanskog književnog glasnika.  

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
  • NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 96H

    Ostalo iz kategorije Kultura

    Vek pančevačke biblioteke

    Jubilarna godina biće godina modernizacije, kako bi se još veći broj sugrađana animirao da koristi pogodnosti čitaonice sa 110 mesta, knjiškog fonda od oko 200.000 knjiga i preko 50 serijskih […]

    Pozorišni program u aprilu u Kulturnom centru Pančeva

    Kulturni centar Pančeva u aprilu ugostiće tri sjajne pozorišne predstave - „(Pra)Faust” Beogradskog dramskog pozorišta u režiji Borisa Liješevića, „Nečistu krv” Narodnog pozorišta u […]