• Vladimir Nikolov i Srđan Ivanović uoči nastupa na dvadesetom Pančevačkom Jazz Festivalu

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
    013 Info

    Jedanaestočlani sastav pijaniste i kompozitora Vladimira Nikolova i bubnjara Srđana Ivanovića „Artistry in Broken Rhythm“ (umeće u izlomljenom ritmu) predstaviće na ovogodišnjem Pančevačkom Jazz Festivalu, 3. novembra u 20.30, omaž legendarnom albumu Stena Kentona, nagoveštavajući i Ivanovićeve savremene ritmičke strukture, kao i iste takve aranžmane i kompozicije Nikolova. Umesto aranžiranih standarda na kakve smo navikli od tradicionalnih big bendova, ovaj veliki orkestar donosi svež i originalan pristup „staroj“ muzici. I na planu samog instrumentarijuma, koji je baziran na postavci Majls Dejvisovog albuma Birth of the Cool te dodatku harmonike i tenor saksofona, susreću se tradicionalno i moderno.

    Za 013info, razgovarali smo sa Vladimirom Nikolovim i Srđanom Ivanovićem.

    013info: Tvoja reputacije se obično vezuje za uloge dirigenta/aranžera/kompozitora, dok se nešto manje priča o tvom sviranju. U postavi koja će nastupiti na Pančevačkom Jazz Festivalu sviraš klavir – koliko ti je to iskustvo drugačije od uobičajene pozicije i u čemu više uživaš?

    Vladimir Nikolov: Mislim da bi svako od nas trebalo da nađe neki svoj centar kreativnosti, nešto u čemu se najprirodnije oseća. Za mene je to komponovanje i aranžiranje. Ali iskustvo je pokazalo da je to posao koji zapravo ostaje nezavršen na ličnom nivou, ako u nekom momentu predate štafetu i delo izvede neko drugi. Iz tog ugla gledano, velika je prednost biti deo celog procesa, od početka do kraja: napisati, sastaviti bend, svirati. A što se sviranja tiče, smatram da svako ko svira trebalo bi i da se bavi pisanjem, i obrnuto. Postojalo je vreme kad je raditi jedno i drugo bila sasvim normalna stvar za svakog muzičara. Mislim da ne treba odvajati te dve stvari, pogotovu što je uvek jedna u službi druge. Meni je lično važno biti deo jednog većeg zvuka u samom njegovom stvaranju. Sve ostalo je podređeno toj želji.

    013info: Kakvo je iskustvo bilo raditi na filmu „The Artist“?

    Vladimir Nikolov: Sučeljavanje sa tempom i prirodom rada na velikom filmskom projektu, sa ogromnim timom ljudi je bilo vrlo izazovno i nesvakidašnje iskustvo. Povrh svega, mi smo muzičari često u poziciji nekakvog vizuelnog mraka, jer se većina nas bavi isključivo zvukom. Onda kad neko traži od nas da sve što znamo upotrebimo u nekakvom vizuelnom okruženju, a pri tom se radi o velikom zahtevnom zadatku jer se radi o omažu filmovima i muzici iz 30-ih godina prošlog veka, postoji jedan nivo panike, ali u toku rada se dalje vidi da je to zapravo jedan mnogo zabavniji način rada nego čisto muziciranje. Mislim da su za mene glavna lekcija bili detalji. Oni sićušni detalji na koje smo navikli da ne obraćamo pažnju kad samo sviramo ili slušamo, ponekad postanu krucijalni kad je u pitanju film.

    013info: Reci nam nešto više o koncertu koji će publika slušati u Pančevu.

    Vladimir Nikolov: Radi se o jednoj organskoj mešavini modernog ritma, i tradicije što se tiče pisanja i aranžiranja. Moj motiv za projekat je nova struja ritmičkog razmišljanja kod novih bubnjara danas – odsustvo pulsa i suštinska revizija ritma. Sa Srđanom smo u Amsterdamu imali nekoliko ansambala zajedno, a u međuvremenu njegov pristup ovom muzičkom problemu mi se jako dopao, jer ga je već koristio u svojoj muzici. Тako smo u repertoar ubacili i nekoliko njegovih kompozicija. Inicijalna kapisla je bio izazov, spojiti ovaj ritmički pristup sa onim što već dugo želim i volim da radim, a to je pisanje i vođenje većih ansambala, manipulisanje gustih boja, tekstura, stilova. Iako se često pominje reč ‘omaž’ oko ovog projekta, rekao bih da se ne radi o klasičnom omažu. Postoji baza, kalup koji potiče iz vremena bi-bapa i ‘treće struje’, postoje i autori na čijim smo kalupima radili, ali oblikovanje istih uz sve ostalo je dovelo do nečeg trećeg. Radeći na projektu, intuitivno smo došli do nekog drugog zvuka, gde je više teško prepoznati šta je odakle došlo. Više bih upotrebio reč ‘sublimat’ u modernom ritmičkom okruženju.

    013info: U Srbiji si poznat po svom projektu Blazin’ Quartet, koji je uspešno i nenametljivo spajao etno nasleđe sa ovih prostora i moderne džez strukture. Koliko se rad na ovom projektu razlikovao od tvog dosadašnjeg rada, naročito uzevši u obzir obim postave i nešto drugačiji istorijski kontekst – omaž Stenu Kentonu

    Srđan Ivanović: Sličnost je da se i u jednom i u drugom projektu vodim idejom muzike sa ličnim i savremenim pečatom, uz fuziju originalnih i različitih elemenata. Razlika je da je Undectet inspirisan klasičnim aranžerima kao što je Sten Kenton ili Gil Evans i da ne koristimo elektroniku. Balkanski element je prisutan u većini mojih kompozicija, ne iz neke posebne namjere već iz meni neminovnog kulturnog naslijeđa. 

    013info: Premda si mahom aktivan u Holandiji, ovom prilikom sarađuješ i sa nekoliko muzičara aktivnih upravo u Srbiji – koliko je za tebe lično značajan rad na ovim prostorima i sa domaćim muzičarima? Šta su najveće razlike između scene u Zapadnoj Evropi i na Balkanu i gde vidiš najveći prostor za napredak i evoluciju ovdašnje scene?

    Srđan Ivanović: Zadnje tri godine živim u Parizu, a prije toga sam dugo živio u Holandiji. Radio sam i sa muzičarima iz Srbije, najviše sa bivšim kolegama sa akademije u Amsterdamu. Zapravo je i jezgro Undectet-a sastavljeno od alumni-a Amsterdamskog Konzervatorijuma. Srbija, kao i ostatak Balkana, je puna talentovanih i kreativnih ljudi. Na zapadu su veće zemlje, veća je podrška države, što znači više klubova, manjih i većih festivala, kulturnih centara itd. Također više je muzičara što znači da je scena raznovrsnija i da je veća konkurencija. Na Balkanu bi se moglo napredovati tako što bi se sami muzičari međusobno više podržavali i tražili načine da nastupaju sa svojim bendovima. Manje balkanskog žaljenja i „da komšiji krava crkne“ mentaliteta a više samostalne akcije. A naravno pomoglo bi kad bi država dala još podsticaja za male scene i festivale. Kad je riječ o podršci, zahvalio bih se Voji Pantiću za poziv i starateljstvo nad ovim projektom, Holandskoj ambasadi za podršku, kao naturalizovanom holanđaninu mi je čast da predstavljam znanje koje sam tamo stekao. Također Austrijskoj ambasadi koja je podržala projekat i Pančevo Jazz Festivalu i Bobanu Tanasijeviću, pravi čovjek na pravom mjestu!

    013info: Reci nam nešto više o koncertu koji će publika slušati u Pančevu.

    Srđan Ivanović: Undectet je proizvod muzičkog i životnog prijateljstva iz Amsterdamskih dana između mene i Vladimira Nikolova. Kad bih vam htio opisati muziku rekao bih da je to grupa vrhunskih muzičara koji sviraju kompozicije inspirisane emocijama i prizorima, prožete bizarnim kvazi brejkbit gruvovima i otkačenim rifovima. Boja duvača iz postavke Gil Evans i Miles Davis-ovog Birth Of The Cool-a je obojena sa dodatnim tenor saksofonom i harmonikom. Sve u svemu, muzika koja će i vas, i nas nadamo se, iznenaditi!

    Jedanaestočlani sastav pijaniste i kompozitora Vladimira Nikolova i bubnjara Srđana Ivanovića „Artistry in Broken Rhythm“ (umeće u izlomljenom ritmu) predstaviće na ovogodišnjem Pančevačkom Jazz Festivalu, 3. novembra u 20.30, omaž legendarnom albumu Stena Kentona, nagoveštavajući i Ivanovićeve savremene ritmičke strukture, kao i iste takve aranžmane i kompozicije Nikolova. 

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
  • NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 96H

    Ostalo iz kategorije Kultura

    Vek pančevačke biblioteke

    Jubilarna godina biće godina modernizacije, kako bi se još veći broj sugrađana animirao da koristi pogodnosti čitaonice sa 110 mesta, knjiškog fonda od oko 200.000 knjiga i preko 50 serijskih […]