• Sveti Nikola – najčešća srpska slava

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
    013 Info

    Kod Srba postoji čak 78 krsnih imena koje se proslavljaju kao slave. Sveti Nikola ili Nikoljdan, najčešća je slava koju Srbi proslavljaju, a neretko se u narodu može čuti i izreka da je to slavlje koje pola Srbije slavi, dok druga polovina ide u goste. 

     

    Krsna slava

    Krsna slava je prastari običaj u kome se, uz posebne obrede i gozbu, proslavlja hrišćanski svetitelj, zaštitnik i davalac. Slava je praznik „male crkve”, osnovne hrišćanske ćelije, porodice. Čim se sin odvoji u posebno domaćinstvo, pogotovu kad se oženi, ima pravo da proslavlja svog svetitelja, bez obzira što ga i otac i majka slave u starom domu. 
    S obzirom da je reč o porodičnom slavlju, prirodno je da se i slava proslavlja u krugu porodice i najužih prijatelja. Zato se za slavu spremaju svečanija i raznovrsna jela, sprema se kuća i u domu vlada praznična atmosfera. 

     

    Nećemo pogrešiti ako kažemo da je sezona slava već uveliko počela u novembru, i da su jesen i zima godišnja doba kada se veliki broj pravoslavnih domaćinstava okuplja kako bi u krugu najbližih obeležili jedan od najvažnijih datuma u godini – kućnog sveca.  Osim što su ovo dani kada se iz mnogobrojnih domova mogu čuti veseli razovori, muzika i smeh, mogu se osetiti i prijatni mirisi domaćih specijaliteta. 
    Na slavskim trpezama se uvek nađu raznovrsna jela tradicionalne srpske kuhinje. Od gibanice, proje, ajvara, kajmaka i pršute, preko čorbe i sarme, do pečenja i raznih poslastica. Naravno, između ostalog, nezaobilazna je i čuvena šljivovica koja se posebno čuva za ovu priliku. Zbog velike količine hrane i pića, mnogi period slava u šali nazivaju i vremenom kalorija, jer svi obično dobiju po koji kilogram. Iz ovog razloga, lekari savetuju umerenost u hrani i piću, posebno hroničnim bolesnicima. Moderno doba donelo je i nove modele ponašanja, pa nije retkost da se pojedini domaćini odlučuju čak za slavlje u kafani sa bogatom trpezom i muzikom, a razlozi su uglavnom praktične prirode, kako bi pozvali što više gostiju.

     

    Od kada se slavi krsna slava

    Slava je jedna od najvećih svetinja srpskog naroda i jedna od glavnih odlika srpskog Pravoslavlja. Ostali hrišćani u svojoj veri i kulturi ne poznaju pojam Slave. Srbi su pre prijema hrišćanstva bili mnogobožački narod, sa vrhovnim bogom Perunom, koga su svi slavili i poštovali, ali je svaka kuća imala i sopstveno božanstvo koje je pretstavljalo spomen pretka porodice, koji je zadužen da čuva dom od zlih duhova i koji pomaže ukućanima u svakodnevnim aktivnostima. Nakon prijema hrišćanstva, Srbi nisu bili voljni da se odreknu svojih običaja i navika i trudili su se da zadrže svoja kućna božanstva. Sveti Sava je u trinaestom veku, umesto da nastavi da se bori protiv ovih običaja, odlučio i posavetovao tadašnje sveštenstvo da se ova kućna božanstva zamene velikim svetiteljima Crkve Hristove i da oni, kao takvi, postanu zaštitnici srpskih crkava, manastira, sela, gradova ali i svih domova u Srba. Smatra se da je na ovaj način nastala Krsna Slava. Od brojnih imena koja je ovaj obred imao, danas su se zadržala samo: Slava, Krsna Slava i Svečari.

    Slavska trpeza

    Organizovanje slave za domaćine uvek predstavlja poseban izazov. Iako smo svi svesni činjenice da gozba nije niti bi trebalo da bude glavna stvar kod krsne slave, ipak svi imaju veliku želju da svoje goste ugoste na što bolji način. Neke slave, poput Svetog Nikole padaju u vreme postova, i tada domaćini goste služe isključivo posnom hranom, pri čemu je dozvoljena upotreba ribe i ulja. 
    Ono što je najvažnije za slavsku trpezu je da se mora spremati sa ljubavlju, verom i radošću, a u skladu sa svačijim mogućnostima. Na svakoj slavskoj trpezi, pored raznih slatkih i slanih đakonija koje domaćice spremaju moraju se bezuslovno uvek naći slavska sveća, slavsko žito, slavski kolač i crno vino.

    Slavski kolač se po pravilu ne kupuje, i trebalo bi uvek da ga pravi domaćica kuće bez obzira na to što možda nije najveštija. Kolač se po pravilu sprema postan, samo od pšeničnog brašna, soli i vode. S obzirom da se Slava obeležava svake godine sigurno je da će svaka domaćica posle određenog vremena biti vrstan majstor u spravljanju slavskog kolača.

    Slavsko žito je simbol vaskrsenja i večnog života. Kuva se od čistog i otrebljenog pšeničnog zrna, u čistoj vodi. Nakon što se procedi, žito se melje, i u njega se dodaju šećer, mleveni orasi, muškatni orašćić i malo vanilin šećera. Žito se stavlja u plitku činiju i po površini se pospe mlevenim orasima ili šećerom u prahu. U centar žita se stavlja manja sveća koja gori dok traje obred lomljenja slavskog kolača. Nakon obreda slavsko žito se preliva crnim vinom, sveća se gasi i vadi.

    Slavsko vino simboliše krv koja je tekla iz Hristovih rana. Vinom se preliva slavski kolač prilikom rezanja, kao i slavsko žito, kao simbol čišćenja od grehova. Slavska sveća se obavezno gasi vinom i nikako drugačije.

    Iako je slava tradicionalna porodična proslava, sam ambijent, kao i slavsku trpezu možete ukrasiti na moderan i elegantan način. Kako bi vaša trpeza bila što lepša, pored slavske sveće i kolača, obratite pažnju na to kakav ćete poslužiti escajg, čaše, stolnjake, salvete, vaze i tacne. Prostor možete oplemeniti i sveže ubranim cvećem.

     

    Kod Srba postoji čak 78 krsnih imena koje se proslavljaju kao slave. Sveti Nikola ili Nikoljdan, najčešća je slava koju Srbi proslavljaju, a neretko se u narodu može čuti i izreka da je to slavlje koje pola Srbije slavi, dok druga polovina ide u goste. 

     

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
  • NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 96H

    Ostalo iz kategorije Srbija

    Poskupeli i benzin i dizel

    U narednih sedam dana, litar evrodizela za maloprodaju koštaće 203 dinara, dok će cena bezolovnog benzina biti 190 dinara po litru, navodi […]