• Večiti dečak – Miroslav Mika Antić

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
    013 Info

    O velikom pesniku i večitom dečaku Miki Antiću i manifestaciji koja se u njegovu čast održava 6. decembra u Pančevu razgovarali smo sa književnikom Nemanjom Rotarom, Mikinim rođakom, i Miletom Popovićem, autorom manifestacije „Mikini dani”.

    Kada je pre trideset godina prestalo da kuca srce Miroslava Mike Antića, sećanje na ovog velikog pesnika otvorilo je besmrtno poglavlje njegovog života u kojem ono najvrednije otkrivaju njegova dela. Mika je dopunio mnoga detinjstva i dorekao mnoge živote. Oni koji su ga poznavali kažu da je bio sav od pesme, sete i dobrote. 

    Onog dana kada je Mika preminuo, 24. juna 1986. godine, uveliko iza ponoći, otvoreno je Mikino pismo adresovano na Dudu iz komšiluka, koje je apsolutno potvrdilo pesnikovu želju da izmakne malenim zamkama banalnih govora i oveštalih posmrtnih slova.

    Dudo,

    Kada me budu iznosili, neka pročitaju ,,Besmrtnu pesmu”. A kada me pokopaju, neka Janika Balaž ili Tugomir odsvira ,,Piro manda korkoro”. Niko ne sme da mi drži govor. 

    M. Antić

    Tako je i bilo. U Mokrinu su na dan njegove smrti pisci održali književno veče u čast preminulog pesnika. Neki stihovi su podsećali na njegovu tvrdnju kako će zauvek živeti.

     

    Bio jednom, a možda i nije bio

    Miroslav Antić rođen je 14.03.1932. u Mokrinu kod Kikinde. Osnovnu školu učio u Mokrinu i Pančevu, gde se porodica u leto 1941. preselila iz Mokrina. Gimnaziju pohađao u Pančevu, sedmi razred u Kikindi, maturirao u Pančevu. Studirao slavistiku (ruski i češki jezik) na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Posle mature radio je u tehnici pančevačkog Narodnog pozorišta, a 1951. počeo se baviti novinarstvom u listu Pančevac. Prešao 1954. u Novi Sad i zaposlio se kao novinar u Dnevniku, radeći jedno vreme u izdanju sredom — Novosadskom dnevniku, do 1959. Više od godinu dana bio u Beogradu urednik Pionira (1959—1960). Po povratku u Novi Sad 1961. član je redakcije u Izdavačkom odeljenju Foruma, a od 1962. do penzionisanja (zbog bolesti) — novinar u novinskoj Izdavačkoj kući Dnevnik — saradnik kulturne rubrike i slobodni reporter u listu Dnevnik, glavni urednik revije za džez i zabavnu muziku Ritam (1962—1965), obnovio i radio kao glavni urednik Neven Čika Jove Zmaja (1979) kao scenarista i reditelj radio na dokumentarnim i igranim filmovima, a kao slikar naslikao impresivnu galeriju slika (ulja, kolaža) i samostalno izlagao u Zagrebu, Sarajevu, Novom Sadu, Kikindi, Mokrinu. Sem knjiga za odrasle, objavio je i knjige pesama za decu: „Plavi čuperak“, Garavi sokak“, Nasmejani svet“, Šašava knjiga“, Olovka ne piše srcem“, Ptice iz šume“, Tako zamišljam nebo“… Umro je 24.06.1986. u Novom Sadu.

    Miroslav Mika Antić je bio pesnik široke kulture i bujne pesničke imaginacije. Pesnik koji će vas razveseliti, nadahnuti, ali i naterati da mislite iznova o sebi i svetu. 

    – Iz njega je šikljao na sve strane onaj čudesni životni sok, ona nepatvorena energija pesničkog zanosa koja magli stvarnost i izmešta biće van svih tokova realnog, navodi Nemanja Rotar u svojoj knjizi, romansiranoj Mikinoj biografiji, „Sutradan posle detinjstva“. 

    Rođen sam u ravnici. To je zemlja bez odjeka. Tu ništa ne vraća dozive. Popiju ih daljine. Jata lete u mestu, i mogu se ubrati. Sve se priginje zemlji. Sve je nadohvat ruke. Tu se prostori mere svitanjima i sumracima, a vreme dužinama senki. Mlečni put je do kolena, kao prosuta slama. Ne moraš da se penješ: zvezde rastu u žbunju. Samo se uputiš ravno, pa vrežama od zlata i posle desetak koraka već hodaš po nebesima, ostavio je Antić pribeležen osvrt na voljenu ravnicu, ali je za života muku mučio sa ispisivanjem svoje biografije. 

    Nemanja Rotar za Lifestyle 013info kaže da se trudio da opiše svog ujaka kao da ga osvećuje, i da je učinio to na posve neobičan način, poštujući Mikin stav da su obične, suvoparne biografije nešto najgore što može da snađe autora nakon smrti. Njegovo sećanje na Miku je uspomena školarca koga su učiteljice i nastavnice pred drugom decom često predstavljale kao nećaka velikog pesnika. 
    Kako navodi naš sagovornik, Mika je voleo da se dopisuje sa najmilijima. Iz pisama saznajemo da mu je nedostajala porodica, da je čeznuo za starim društvom i da se interesovao za sva porodična dešavanja. Dok je bio dečak, redovno se javljao baki i deki koji su živeli u Mokrinu. Kasnije je majci i ocu slao razglednice sa svih meridijana. Bio je vezan za majku Melaniju. U vreme kada ga je bolest primorala da ostane kod kuće i slika, bio je srećan što je Melanija došla iz Pančeva da bude uz njega. Kada se spremala da se vrati kući rekao joj je: 

    Nemoj da ideš, mamice, tako mi je lepo sa tobom. 

    Ona nije ostala, a pesnik je nakon nekoliko meseci preminuo u svom domu u ulici Mihala Babinke. U svojoj knjizi „Sutradan posle detinjstva”, Nemanja Rotar govori o tome kako je Mika gledao na smrt: 

    O smrti je imao jednu čudnu ideju, bio je ubeđen da on ne može umreti. Ali ne na način kao u frazi da će živeti večno u uspomeni svojih prijatelja, već kroz snagu duha koja se samo presvlači u novu stvarnost

    ,,Mikini dani” u Pančevu

    Edukacija mladih o načinima za transformaciju umetničkih dela iz jedne forme u drugu definiše osnovnu postavku manifestacije „Mikini dani”, koja se održava u Pančevu. Ideja ove manifestacije je da se, na primer, od Mikine pesme sačini crtež, akvarel ili fotografija, da se sačini performans, kratkometražni film ili predstava na osnovu Mikinih slika ili tekstova. Približavanje tradicionalnih i savremenih kulturnih tendencija široj populaciji sa namerom supstitucije svih pojavnih oblika kiča i usmeravanje mladih ka stvarnim vrednostima, neki su od ciljeva ove manifestacije. 

    Mikini dani je manifestacija koja omogućava mladima da na pravi način koriste poeziju i ceo opus Miroslava Antića kao scenariste, filmskog režisera, pa sve do pesnika i gde postoji mogućnost da oni stvaraju nova umetnička dela, kaže naš sagovornik Mileta Popović.

    Ovogodišnji ,,Mikini dani” održavaju se 6. decembra u 20 časova, posebnim besplatnim programom u Dvorani Kulturnog centra.

    Mika u današnjem svetu koji je izgubio neposrednost i spontanost

    Mika Antić je pesnik mnogih generacija. Međutim, danas se sve ređe među mladim generacijama mogu naći knjige poezije, a sve više govorimo o društvenim mrežama i hiljadama pratilaca na stranicama na Facebook-u. O tome govori i Nemanja Rotar u svojoj knjizi „Sutradan posle detinjstva”.

    Činjenicu da mladi gube osećaj za vredne knjige, naš sagovornik Nemanja Rotar, više smatra tužnom nego poražavajućom. Mada kaže da uvek ima onih briljantnih umova koji prepoznaju i cene samo prvorazredna literarna dostignuća, tako da kvalitetna umetnička proza i poezija nikada ne mogu biti poražene. Za Miku mladi znaju preko lektire, ali i preko društvenih mreža.

    Miroslav Antić je postao fenomen moderne komunikacije. Na društvenim mrežama gomila se na hiljade njegovih citata, stihova i proznih odlomaka. Njegova fan-pejdž stranica na Fejsbuku ima preko tri stotine hiljada poklonika. Toliko nema ni jedna domaća javna ličnost, ističe Rotar.

    AUTOBIOGRAFIJA

    U običnom sam sebe uhvatio,
    pa nikad nisam to sakrivao,
    bar sam pošteno kiriju platio,
    na ovom svetu što sam živeo

    možda sam nekome jad iscelio,
    i nekom u zenice sjaj namamio,
    i u komšiluk zvezde doselio,
    u prozor svitanja uramio

    ako mi život krila skrati,
    i sneg u oku počne da veje,
    znam, bar se neću pokajati
    što sam umeo da se smejem

    Miroslav Antić

    Jednostavnost Mikinog pesničkog jezika bila je presudna za toliku popularnost. Pisao je o ljubavi, nežnosti, pticama i odrastanju, o svemu onome što danas svima nama nedostaje, kada agresija, neznanje, arogancija i psovka suvereno dominiraju. Da li bi se pesnik snašao u našem dobu ostaće zagonetka, smatra Nemanja Rotar. On navodi da bi Mika verovatno bio nesrećan zbog mnogo čega, a, opet, da bi takav oktanski duh pronašao način da isprazni sve svoje vulkane mašte. 

     

    Miroslav Mika Antić je bio pesnik, boem, umetnik reči, slikar, scenarista, putnik, pustolov, ljubavnik zavičaja, astronom, paor, dečak, Banaćanin, bokser, mislilac… Međutim, pored svega toga, on je svima nama prvenstveno bio drug iz detinjstva. Mika je često govorio da treba umeti leteti, ali i hodati po zemlji.

     

     

     

     

     

     

     

     

     

     

     

     

    O velikom pesniku i večitom dečaku Miki Antiću i manifestaciji koja se u njegovu čast održava 6. decembra u Pančevu razgovarali smo sa književnikom Nemanjom Rotarom, Mikinim rođakom, i Miletom Popovićem, autorom manifestacije „Mikini dani”.

     

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
  • NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 96H

    Ostalo iz kategorije Srbija