• Tanja Tatomirović: Životinje ne umeju da pričaju, ali umeju da čuju

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
    013 Info

    PANČEVO, 4. oktobar – Danas je Svetski dan zaštite životinja, ili kako Tanja kaže, Dan anđela u krznenim kostimima. Ona je komunikolog i doktorant medija, autor je knjige o radio propagandi. Radi za kompaniju Microsoft. Živi na relaciji Pančevo – Karlsruhe, Nemačka.

    Tanja Tatomirović je pružila je dom dvema mačkama i jednom psu. Ukoliko ste je „sreli“ na društvenim mrežama, znate zašto smo baš nju odabrali kao sagovornicu na temu o životinjama. Ukoliko je ne poznajete, shvatićete da je ona naša sugrađanka koja istinski voli životinje. Za portal 013info, ispričala je svoju priču. 

    – Prvog psa sam dobila sa šest godina. Pekinezer koji je živeo duže od deset godina kod moje babe i mog dede u selu i koji se ljutio kada ja ne bih došla tako što bi provodio čitav dan ispod automobila, čekajući da ja, nekako, iz njega ipak izađem, priča nam Tanja.

    Njen prvi ozbiljni ljubimac bio je Kodi, rotvajlerka sa kojom je bila nerazdvojna. 

    – Kažu da psi liče na svoje gazde. Rotvajler mekog srca, umiljat prema prijateljima, oštar prema neprijateljima. Baš kao i ja. Živele smo zajedno, delile sreću, tugu, trčale zajedno. Nikada zbog nje nisam plakala, nikada me nije razljutila. Neki ljudi jesu, kaže naša sagovornica.

    Zlatni retriver, kog veoma često možemo da vidimo na Tanjinim online profilima, došao je u njen dom 2012. godine. Kako ona kaže, kao mala smrdljiva pufna, a zapravo anđeo u „kerećem“ kostimu.

    – Uvek prisutan. Uvek veseo. Uvek tu da priđe i uteši. Uz mene i kad niko drugi nije bio, kaže Tanja i nastavlja – Bole je dobio i mačku. Bubi, mačka kraljica, posebna ličnost, gazdarica kuće, Boletova je najveća ljubav. Mene vraća u realnost, skoro kao majka koju nemam. 

    Koliko je njena ljubav prema životinjama neizmerna, objasnila nam njena priča da je pre dve godine na ulici, šetajući sa Boletom, naišla na mačka veličine šake s upalom pluća, punog buva. Kaže nakon jednog pogleda je bilo jasno da ne može da ga ostavi, da nije mogla da se okrene i ode, da ga preskoči kao oni koji preskoče čoveka koji je pao na ulici.

     

    – Ja sam žena od 43 godine. Školovana, živa, normalna, relativno dobro izgledam. Imam ljude oko sebe. Razne. Ali ljudi, koliko god bili bliski, znaju da ujedu. Ni jedna od mojih životinja nikada me nije izneverila, napustila, okrenula leđa, povredila, rastužila, otišla da se od mene ne vrati, bila kukavica da do mene ne stigne uprkos preprekama. Samo jednu stvar ne umeju – ne umeju da pričaju, ali umeju da čuju. Ne umeju da kažu, ali umeju da pokažu.

    Imam relativno normalan život. Nisam nekakva tetka koja živi sa mačkama i kerama i nisam njima opsednuta. Ali poštujem život, poštujem živa bića,… i zato skupljam sve što moj pas ostavi na ulici. Znam da me mnogi u Pančevu čudno gledaju kada se saginjem i skupljam za njim sve u kesu, a onda ja, uskoro doktor nauka, nosim smrdljivu kesu do prve kante. Eh, mi ljudi. Kad bismo skupljali smeće bar sami za sobom, iskreno nam priča Tanja.

    S obzirom da njen suprug živi u Nemačkoj, ona dosta vremena provodi tamo. Pitali smo je kakav je odnos prema životinjama u jednoj uređenoj zemlji. Rekla je da tamo nema pasa lutalica. 

    – Primetila sam i to da Nemci šetaju nerasne pse, da psi ulaze u tržne centre, da se voze tramvajima. Sistemska rešenja, tako normalna za normalan svet koji poštuje život, doprinela su da niko ne diže halabuku zbog velikog broja uličnih pasa, jer ih nema. Psi se sterilišu, psi se udomljavaju, ljudi ne vape za rasnim psima. Nemamo uvek ni rasne ljude među prijateljima, zašto bismo insistirali na rasnim psima? Danas je svetski Dan zaštite životinja. Ako se okrenete oko sebe u ovom našem gradu, videćete bar jednog psa ili mačku na ulici, a ima ih mnogo. Neki su izbačeni jer nisu više interesantni, neki su izbačeni čim su se rodili, jer nisu nikome potrebni, a niko se nije setio da ih steriliše, kaže je Tanja. 

    – Ne okrećite glavu! Probajte da pomognete. Sterišite svoju mačku, ako niste tetka koja želi da ostari sa 50 mačaka, a sigurno niste. Sterilišite psa ako ne znate šta biste sa štencima. A one anđele u krznenim kostimima koje sretnete na ulici, ne šutirajte nogom. Dajte im vode, dajte im malo hrane, pružite im zaklon. Nikada ne znate da li će sutra to i vama trebati.

    „Ako nahraniš gladnog psa, neće te ugristi. To je osnovna razlika između psa i čoveka.” (Mark Twain)

    Danas je Svetski dan zaštite životinja, ili kako Tanja kaže, Dan anđela u krznenim kostimima. Ona je komunikolog i doktorant medija, autor je knjige o radio propagandi. Radi za kompaniju Microsoft. Živi na relaciji Pančevo – Karlsruhe, Nemačka.

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
  • NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 96H

    Ostalo iz kategorije Društvo