• Start proizvodnje sledeće nedelje – o sudbini Azotare odlučiće država

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
    013 Info

    Poslovanje Azotare, budućnost ove državne industrije kojom upravlja Srbijagas, investicije i start proizvodnje koji kasni bile su teme o koijma smo razgovarali sa generalnim direktorom Azotare Miljanom Đurovićem.

    Očekivalo se da Azotara proradi u novembru. Dokle se stiglo sa investicijama? Kada će biti gotovo? Kada će Azotara biti spremna za start?

    Azotara je sada trenutno u pripremama za start. Očekujemo da u toku sledeće nedelje sva naša najvitalnija i najznačajnija postrojenja budu u radu i funkciji. Ako sve prođe kako treba sigurno ćemo ove godine imati pune kapacitete naše proizvodnje. Proizvodićemo veštačka odnosno mineralna đubriva za naše tržište a nešto i za inostranstvo. Već imamo pritisaka i zahteva od kupaca i sigurni smo da ćemo našu proizvodnju za prolećnu upotrebu mineralnih đubriva prodati. Inače planiramo da proizvedemo 200.000 tona do polovine maja.

    Podsetite nas o koliko vrednim investicijama reč. Koji su izvori finansiranja. Zašto se konačno kasni?

    Kasni se mesec dana zašto je bilo dosta nepredviđenih i dodatnih radova. I zato što su neke kompanije sa zapada, mislim na Belgiju, zakasnile sa isporukom gasne turbine koja nam treba za kiselinu 3.  Na tornju Kana smo imali povećan obim radova koji je prouzrokovan konkretnim stanjem koje smo zatekli. Ti radovi se nisu mogli predvideti pre nego što je posao otpočet. Videlo se tek kada se počelo sa demontažom. Otud zakašnjenje.

    Obim investicija u ovoj godini u Azotari?

    U ovoj godini oko 10 miliona evra. Ali sama investicija tornja Kan će biti sigurno 15 miliona. Ovih deset miliona nije samo za toranj Kana već je ulaganje u gasnu i parnu turbine u kiselini 3, u primarni katalizator u Amonijaku, u zamenu trafo stanica – to je sigurno 3-4 miliona. Pola utrošenih sredstava otpada na toranj Kana ali to se finansira već tri godine, od 2014. godine, fazno se radi jer je to ogroman posao. Do faze demontaže i izgradnje došlo se tek posle temeljnih priprema. Toranj je osavremenjen a naš proces proizvodnje će biti potpuno automatizovan. To je novi kvalitet za Azotaru. Imaćemo manje neizvesnosti i još bolji kvalitet proizvoda. Proces proizvodnje KAN-a i SAN-a biće još sigurniji.

    Skori start Azotara je dobra vest za Pančevce, državu a pre svega za Azotarce. Šta se do sada u ovom periodu bez proizvodnje događalo sa zaposlenima?

    Pola godine Azotara nije radila. Prvo su svi iskoristili godišnje odmore. Oni koji nisu bili potrebni bili su na 60 posto plate – onoliko koliko to zakon dozvoljava. Sada radimo startne aktivnosti i svi radnici su tu jer su nam potrebni.

    Azotara je zbog poslovnih rezultata odnosno cene gasa koja ključno na rezultate utiče postala tema o kojoj izjave daje i premijer Srbije a njome se bave i mediji. Pod kakvim uslovima se spremate za start. Kolika je cena gasa?Kako ćete poslovati?

    Dogovorena cena gasa za prvo polugodište 2017. godine za Azotaru treba da iznosi 200 dolara za 1.000 kubnih metara gasa. Po toj ceni gasa Azotara bi trebalo da posluje na nuli, možda sa neki blagim, ali stvarno blagim, gubitkom. Znači ne milijarde nego 100 do 200 miliona dinara. Mi nikada nismo imali problem sa plasmanom naše robe. Da se obaveze urednije izmiruju dobili smo još neke dodatne uslove da damo garancije da će gas biti plaćen. To ćemo sa našim kupcima ispoštovati prema Srbijagasu. I zbog toga ulazimo u ovaj start i proizvodnju. Smatramo da je vrlo važno, pošto država koja je ovde većinski vlasnik traži strateškog partnera ili kupca, da fabrika radi i da onaj ko hoće da je kupi može na licu mesta da vidi kako sve funkcioniše. Uslovi pod kojima ćemo poslovati ne mogu da kažem da su pooštreni jer je normalno da to što utrošite i platite ali strože će se kontrolisati. 

    Ova cena gasa koju ste sada najavili je značajno povoljnija u odnosu na cenu koja je bila do sada. Koliko je gas koštao u prethodnom periodu i koliko je to uticalo na poslovne rezultate.

    Cena gasa je u direktnoj vezi sa berzanskom cenom naših proizvoda. Od 2012. do danas cena gasa je varirala od 500 dolara do sadašnjih 200 dolara. Ali su se i cene naših proizvoda na berzi kretale u srazmeri sa cenom gasa. Ta srazemera cene gasa i berzanske cene naših proizvoda opredeljuje našu rentabilnost. Ono što je karakteristično za proizvođače iz okolnih zemalja je da država intervencijom opredeljuje i utiče na položaj ovakve proizvodnje kod njih. Znači i Mađarska i Hrvatska daju subvencije svojim proizvođačima. Defakto Azotara nije dobila subvenciju ali je ipak subvencionisana jer ako nismo izmirili obaveze za gas de fakto subvenciju imamo. Na našoj državi je da sagleda da li je naš proizvod strateški za Srbiju, i da li ima mogućnosti, sredstava i da li treba da ga subvencioniše. Iskustva okolnih zemalja su takva da postoje razne subvencije proizvodnje. I da država kaže da li je potrebno da subvencioniše našu proizvodnju, a možda nije svake godine potrebno, da li proizvodnju treba održati i da li treba našoj zemlji. Ja ne mogu biti objektivan, jer radim u Azotari i želja mi je da ova fabrika radi, i navijam za to, i smatram da je proizvod strateški da je proizvodnja treba da se održi, ali država mora da da zadnju reč.

     

    Izvesno je da ako Azotara ne proizvede a potrebe poljoprivede za mineralnim đubrivom postoje onda će proizvod stići san eke druge strane. Preći će neku granicu i stići iz uvoza.

    Svaku tonu koju Azotara ne proizvede mora se uvesti, to je tačno. Azotara je specifična jer u Srbiji je jedini proizvođač azotnih đubriva. Sve ostale fabrike a ima ih četiri koliko znam proizvode kompleksna, odnosno NPK đubriva. U njima učestvuje i azotna komponenta i neke od tih fabrika se snabdevaju njom od nas. Tu smo jedini proizvođač i ono što ne proizvedemo mora da se uveze. Azotara nije u stanju da obezbedi u dovoljnim količinama Uree odnosno Karbamida , mi možemo da proizvedemo stotinak hiljada tona godišnje a potrebe su veće i normalno je da manjak stigne iz uvoza. Međutim mi u KANu sa dovoljnom proizvodnjom i u SAN-u gde supstituišemo amonijum nitrat možemo dovoljno da proizvedemo. Nema sumnje da se proizvodnja Azotare uvek rasproda. Proizvodi nam imaju mesto na tržištu jer postoji potreba poljoprivrede a drugih grana koje se na poljoprivredu oslanjaju. Još uvek je Srbija ispod proseka Evrope po upotrebi mineralnih đubriva po hektaru a to je direktno vezano za prinose. Što se proizvodnje Azotara i državnog subvencionisanja tiče mora se znati i dara i mera. Ja kažem da je potrebno subvencionirati ali s druge strane ne i da nas tona đubriva košta tri puta skuplje nego da je uvezemo. Sve mora imati meru i logiku. Za sada stvari stoje tako da niko ne dovodi u pitanje potrebu za mineralnim đubrivima ali i ovde moraju mnoge stvari da se urade da bi proizvodnja bila što ekonomičnija. Odnosno da bi nas tona što manje koštala. I da ne bi ni na koji način štetili budžetu.

    Sledeća 2017. godina najavljuje se kao godina promena status i privatizacije Azotare. Hoće li se doći do strateškog partnera ?

    Odavno je zacrtano i neminovno je da sve što ne mora da bude u državnom vlasništu i da ne bude. Ka tome se teži jer to ima neke svoje prednosti pre svega kod efikasnijeg upravljanja odnosno smanjena troškova. Promena vlasničke strukture je neminovna. Ako država zaključi da je ova proizvodnja strateška za našu zemlju ne bi bilo loše da u određenom procentu ostane kao suvlasnik u Azotari. Da upravljanje prepusti onima koji to bolje rade, imaće više i produkta i profita, ali i da istovremeno i kontroliše ovu proizvodnju da obezbedi uredno snabdevanje tržišta da ne bi došlo do oscilacija i špekulacija na tržištu mineralnih đubriva. A sve kako ceh špekulacija ne bi platili krajnji korisnici. Smatram da bi bilo dobro a u kojoj meri i u kom procentu to je stvar države da odluči. Privatni sektor ili strateški partner bi trebalo da ima više 50 odsto Azotare da bi efiksno upravljao. A država bi i sa manjim paketom održala kontrolu procesa proizvodnje i snabdevanja tržišta.

    Krajem novembra bila je godišnjica Azotare. Kako ste je obeleži s obzirom da proizvodnje nema. Možda će start biti prilika da se i to obeleži. Hoće li pored vlasnika iz Srbijagasa doći i predstavnici države?

    Azotara je obeležila 54 godine godine postojanja. Nismo to slavili jer se desilo da Azotara ne radi. Sad kako slaviti jubilej a da se ne proizvodi. Nije bio pravi trenutak. Mi smo skupili, rukovodstvo i sindikati, i obeležili na jedan skroman način. Više smo brinuli kada ćemo i kako pokrenuti proizvodnju da bude u redu a dao Bog da dogodine kada bude 55 godina bude obeleženo lepše, sa većom medijskom pažnjom, i da mi radimo

    Poslovanje Azotare, budućnost ove državne industrije kojom upravlja Srbijagas, investicije i start proizvodnje koji kasni bile teme su o koijma smo razgovarali sa generalnim direktorom Azotare Miljanom Đurovićem.

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
  • NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 96H

    Ostalo iz kategorije Društvo