• ISTINOČEŽNJA: Miša Šermetović

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
    013 Info

    Ne sumnjam i sasvim mi je jasno, ako ste bar jednom imali neki problem sa ručnim satom, ili nekom drugom vrstom, tog neizbežnog „prijatelja“ sreli ste se sa Mišom Šeremetovićem, retkim preostalim zanatlijom u Pančevu, koji još uvek ima posla.

     

    Novo vreme, to svojevrsno moderno doba, donelo nam je mnogo toga, a sve nas više guraju, makar tako to meni izgleda, da budemo na „dugme“. Pretvaramo se u aplikacije, kodove, ma šta sve ne, a svakog dana iskrsne neki nov pojam, iz budućnosti koji vreba.

     

    No, postoje ti, neki ljudi, poput majstora Miše, koji svojim delovanjem, umenjem i nekom posebnom dobrotom, ne dozvoljavaju da baš sve prirodno zamre. Srce mi bude puno, kad iz nekog razloga svratim do njega, a u radnji, u samom centru Pančeva, u ulici,  po mom mišljenju, mogu da joj menjaju ime koliko god, ali to će ostati JNA, bude ljudi.

     

    Miša stavi na jedno oko, taj neki uređaj, da mu poveća vidljivost, a onda strpljivo, postavljajući svojevrsnu dijagnozu satu, okreće ga, premešta iz ruke u ruku, dok ne izgovori istinu. Meni ta priča toliko prija, izuzetno mi je zanimljiva, jer, pre svega, ljudi razgovaraju.

    Tako i ja, kad god bi otišao do njega, da mi majstor zameni dotrajalu bateriju ili nekim drugim povodom, sačekao bih da sve završi, da sa njim mogu, na miru, da prozborim koju, jer, nije on samo časovničar, već jedan veoma zanimljiv čovek, pravi hroničar naših naravi, nagomilanog iskustva, u radu sa Pančevcima.

     

    Inače, Miša, kao i njegov brat, istog zanimanja, časovičarstvo, zavoleli su uz oca Srboljuba, koji je i započeo tu zanatsku priču. Neki znaju, ali vi koji slabije pratite sportska zbivanja, posebno fudbal, Srba je bio sjajan golman, a u jednom periodu i odličan trener u FK Dinamo.

     

    Sa Mišom sam, nekada, jer me to zanimalo, pričao i o tome, prisećajući se lepšeg vremena. Da još dodam. U vezi sa zanatstvom, ljudi su učeni, pre svega da budu dobre komšije, pristojan svet, pa tek na drugom mesto, da postanu vrsni u tome šta rade. Kad uđete u pomenutu radnju, domaćin će vas, ako baš nije u nekom važnom poslu, dočekati stojeći, ukazujući vam pažnju. Taj prvi utisak, kasnije, pretvara se u nešto još uspešnije, kad posao bude uredno i dobro završen. Zato se, da to tako kažem, mušterije uvek vraćaju Šeremetoviću.

     

    Ima još nešto, što nikao ne bih da propustim kada pišem o ovom čoveku. Naime, svestan je Miša svega, šta nam se događa, koliko smo osiroteli, puni briga, pa se dešava, da neki manji kvar, uopšte ne naplati. Meni je to odraz lepog vaspitanja i manjak alavosti, što mi uliva nadu da još uvek ima onih koji bi radije da pomognu nego da otmu. Miša je jedan od njih.

     

    Praštajte i dobra vam sreća!

     

     

    No, postoje ti, neki ljudi, poput majstora Miše, koji svojim delovanjem, umenjem i nekom posebnom dobrotom, ne dozvoljavaju da baš sve prirodno zamre. 

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
  • NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 96H

    Ostalo iz kategorije Društvo