• Kako su Turci pre 300 godina pobegli iz Pančeva za Beograd?

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
    013 Info

    Dinamično je u prostoru stare Svilare do koje se stiže kroz blato Dositejeve ulice. Em okolo bruje građevinske mašine, em neka buka stiže iz obnovljenih radionica, em građevinci rade što krov, a što enterijer ovog, zbog kulturne vrednosti, zaštićenog zdanja. U zgradi Predionice, na spratu koji poslednje pamti gumarsku proizvodnju GIP-a, sa mašinama što ih je postprivatizacija rasprodala, izložbu postavljaju Miodrag Mladenović i Snežana Večanski. „Trista godina od oslobođenja Pančeva od Turaka”, pa Mladenović od Turaka i kreće.

    – Turci, Daman Ali Paša, kreću u pohod na Petrovaradin 1716. godine i tu ih sačekuje Eugen Savojski. S jedne strane 150.000 turskih vojnika, a sa druge 78.000 vojnika austrijskih. Turci su zauzimali formaciju pod maršem, probijali se kroz močvaru, tako da brojčana nadmoć nije dala efekat. I počinje vrlo značajna bitka. Turci otkačinju neke vodenice uzvodno na Dunavu koje delom ruše pontonski most koji je važan za komunikaciju Petrovaradina sa zaleđem. Ipak, u odsudnom trenutku bitke, Eugen Savojski staje na čelo pešadije. Sledi udarac konjice s boka i Turci počinju da beže. To je početak avgusta. Udariše oni ka Temišvaru, a Savojski ih prati. Turci se utvrđuju u Temišvaru, ali Savojski primiče artiljeriju, kopa pristupne kanale i u njima sakriva topove, onda bombarduje Temišvar. I Turci u jednom trenutku predaju Temišvar. Eugen Savojski ih pušta bez uslova, a Turci kreću da se povlače preko Vršca ka Pančevu. Misleći o Beogradu. U arhivu u Ankari smo pronašli podatak da ih je krenulo 8.000. Dolaze u Pančevo prebacuju se za Beograd. A stiglo ih je svega 4.000 Turaka izbeglica.

     

     

    To bi bilo ono što se zovu šire istorijske okolnosti. Ili krupni ratni događaji koji bitno uticahu i na proterivanje Turaka iz Pančeva 1716. godine.

    – Vojska Eugena Savojskog 8. novembra dolazi pred Pančevo, a vodi je grof Mersi. Turci u Pančevu istaknu prvo crvene zastave, što je znak da će se boriti. Međutim, ovi što im došli iz Temišvara su im objasnili odnos snaga. I onda su i tri plotuna sa beogradske tvrđave obavestila da neće iz Beograda doći pomoć Pančevu. Zatim, menjaju zastave i ističu bele. Odlučuju da se ne bore. I 9. novembra, bez ispaljenog metka, Florimund Mersi ulazi u Pančevo.

     

    I zato baš 9. novembra i obeležavamo 3 veka bez Turaka u Pančevu. I zato baš u 17 i 16 sati i minuta otvaranje izložbe sa „Trista” u imenu u predionici Svilare po veličini pogodnoj za oveći bal ili omanje ratne igre. A dokumenta, panoi, skice i crteži, arhivske mape, ali i onovremene reklame.

    – Mi ovde prikazujemo čuvenu graviru iz galerije lepe umetnosti u Budimpešti koja je potpuno izmišljena scena. Čista onovremena ratna propaganda. Niti je Pančevo bilo utvrđenje sa četvrtastim kulama, niti su topovi tukli, niti su Turci skidali turbane kao poniženi načisto.

     

     

    A kad osvoji ili oslobodi Pančevo, odmah se razmišlja kako se tu u močvarama kroz meandre dve reke i utvrditi. Posebno kad odatle nastupa za utvrđeni Beli grad.

    – Izloženi su i planovi koje smo našli u sečenji biblioteci, gde su planovi za utvrđivanje prema Turcima na Dunavu. Naime, Austrijanci već 1716. posle vojnih uspeha kreću u ozbiljne pripreme, jer im je plan da oslobode Beograd. Utvrđuju se, planiraju izgradnju utvrđenja. U jednoj privatnoj arhivi u Stokholmu smo našli i prvi put izlažemo jedan plan. Austrijanci po dolasku u Pančevu shvataju značaj kontrole toka Dunava i prave planove za utvrđivanje Pančeva. Ostala su dokumenta koja i izlažemo o pet različitih razvoja planova za utvrđivanje u Pančevu.

    E, ali se na košavnim obalama i vetrometini doba nije lako utvrđivalo. Kad poteraš Turke iz Beograda šta će ti utvrđeno Pančevo.

    – Uprkos nekim pričama, ta petougaona tvrđava nikada nije izgrađena u Pančevu. U vreme kada planiraju novu tvrđavu, Austrijanci crtaju i ostatke stare, kvadriburga, što se i vidi na mapama koje izlažemo. Uporedo sa stalnim naporima da se ide ka utvrđivanju Pančeva, nekako se život uvek prelivao preko utvrda. Ovde imamo i prikaz oficirski kako je utvrđeno Pančevo 1738/39, a čak i raspored jedinica koje se u tom trenutku spremaju da odbrane Pančevo sa severa. Od strane Jabuke. Pa se čak i vidi kako su i gde Turci probili njihove redove. Ali i kako je kod Pančeva ponovo formirana odbrana.

     

     

    Potraga za tvrđavom ipak nije bila samo kroz stare mape i arhive. Obraćala se pažnja i druge podatke. Neke direktne, a neke koji bi mogli da ukažu. Posredno.

    – U traganju za tvrđavama u Pančevu koristili smo i arheološke podatke. Obraćali smo pažnju na to kako pucaju stare zgrade. Proveravali po podrumima starih zgrada gde ima kombinacije kamena i opeke. Analizirali moguće pozicije objekata. Pa čak i proučavali oblike parcela. Prostiranja ulica njihova imena ili drugi toponimi. Mnogo podataka smo ukrštali i na kraju naš je zaključak da je bila provučena trasa, recimo da je na pripremljenom šancu baš kafana Dolina, ali nikad nije bila završena u potpunosti da ima finalni izgled tvrđave.

    Kad za sada nema tvrđave, niti njenih temelja osim u mapama razvoja, bar ima dobrih zaključaka. Pančevo kao da je bilo više privredno nego vojno važno.

    – Naš zaključak je da se grad prelivao. Da je život koji je bujao praktično vremenom razgradio ono što je bio ostatak jedne i  početak trasiranja druge tvrđave.  Iz Erdelja se niz Tamiš trgovalo solju, pa smo imali Solaru. Praktično od trgovine je počelo privredno bujanje Pančeva. Civilna arhitektura razgradila je vojnu i materijal iz nje ugradila u objekte koji su potrebni životu grada. U ovoj izložbi mi govorimo da ovde život pobedio rat i smrt. To bi bila priča o Pančevu.

     

     

    Beograd će tek sledeće godine da bude oslobođen od Turaka. U stvari da se posle Petrovaradina i Pančeva priključi u klub „Trista”.

    – Evgenije Savojski 1717. spaja Tisu i Tamiš kanalom i prebacuje šajke u zaleđe Pančeva. Zatim pravi desant i pontonski most preko Dunava južno od Beograda. Između Pančeva i Višnjice. Tu prebacuje 140.000 vojnika kojima odseca Beograd sa juga, kako Turcima u gradu ne bi stigla pomoć. Turci ga tu nisu očekivali, jer im je pravio čarke na Savi, što je logična lokacija. I onda počinje njegova najveća bitka za Beograd kada se austrijska vojska po magli i metežu pokazuje kao odlično uvežbana. Tu oni otimaju Beograd od Turaka, koji je zatim 30 godina u rukama Austrijanaca. Za izgradnju Beograda svi slobodni gradovi u carevini plaćaju danak za izgradnju Beograda. Za samo tri decenije Beograd postaje jedan od najlepših baroknih gradova. Ali odredbama beogradskog mira koji će uslediti Austrijanci moraju da napuste Beograd. I oni ruše praktično sve što su napravili. Ovo izložbom u Pančevu, povodom 300 godina oslobođenja Pančeva, praktično prvi čestitamo proterivanje Turaka iz Beograda, što je usledilo 1717. godine. Prvi čestitamo, jer je praktično sve krenulo iz Pančeva.

    I u drugom svetskom ratu pohodi na Beograd i Rusa i Nemaca stizali su preko Pančeva.

    – Ma mi Pančevci i danas svakodnevno ratujemo na ulicama Beograda kao loši vozači. Okupiraćemo Beograd ponovo.

     

     

    Za izložbu je uložen napor da se sagleda događaj iz 1716. godine i iz turskih arhiva. Tu je, ističe Mladenović, mnogo pomogao Pančevac Dragan Momčilović, koji je bio diplomata u Istambulu i iskoristio svoje veze. 

    – U državnom arhivu u Turskoj su se baš potrudili i pronašli ono što smo mi tražili u ovoj fazi rada. Mi mislimo da je to bio tamni vilajet. A u suštini turska je u to doba bila veoma uređena država. Naročito oko sakupljanja novca, u vezi poreza… A onda i oko broja i sastava vojske, skele koja je postojala u Pančevu, mitropolita pančevačkog koji se pojavljuje u jednom hilandarskom tefteru, gde vidimo da je Pančevo važan grad u tuskoj imperiji. Nastavićemo da rasvetljavamo taj period. Tu su, smatramo, postavljene neke od smernica za razvoj Pančeva i čitavog Južnog Banata. Nastavićemo da istražujemo teritoriju Južnog Banata za koju smo kao Zavod i nadležni. Gledaćemo da ukrstimo sva svoja znanja i saznamo što više o potezu do Vršca i Bele Crkve. Pitanja su postavljena mnogo ranije davno u prošlosti, a tamo su davani i odgovori. Kada ih otkrijemo, moći ćemo da proverimo da li su ovi naši sadašnji odgovori dobri.

    Autori izložbe su Snežana Večanski i Miodrag Mladenović, a tu je i više konsultanata. Biće kataloga, a već se zna da će biti izložbe „Trista” i u Vršcu.

    – A u 2017. organizovaćemo i naučni skup, na temu Južnog Banata u srednjem veku, odnosno otomanskom periodu, a i novijem dobu do industrijalizacije. Ideja je da tu praktično otkrijemo koja je to so Banata. Šta nas to povezuje. Šta nas drži na ovom prostoru.

     

     

    Sa turskog Banata vraćamo se u mikroprostor. Predionicu Svilare koju će u sredu 9. novembra pohoditi mnogi kao prostor kulture.

    – Pokušavamo da uvođenjem sadržaja kulture pomognemo obnovi Svilare. Imamo izuzetno dobru saradnju sadašnjim vlasnicima Svilare. Sprovode se radovi na sanaciji i revitalizaciji već više od dve godine. Rade u potpunosti po zahtevima i u skladu sa ciljevima zaštite spomenika kulture. Mi pokušavamo da budemo maksimalno fleksibilni prema biznis planovima vlasnika prostora. I, evo, njihovom ljubaznošću pustili su nas u ovaj prostor i mislim da će izložba o 300 godina od oslobođanja Pančeva od Turaka imati ovde više šarma, u ovakvom istorijskom prostoru, nego da smo je uradili negde u gradu. 

    Kao direktor Zavoda za zaštitu spomenika kulture, Mladenović zna ponešto i o biznis planovima vlasnika Svilare.

    – Ide se u pravcu hotela. Mi pratimo poslovne namere vlasnika objekta. U slučaju da se u bilo kojoj fazi te namere promene i da se planira nešto drugo, odgovorićemo fleksibilno i na te zahteve. Bitno je da objekat sačuvamo. Već se vidi da je sve lepši i lepši. To je prestala da bude ona hičkokovska kuća horora. I ovo postaje jedan od reprezentativnijih objekata u Banatu uopšte. 

     

     

     

     

     

    Dinamično je u prostoru stare Svilare do koje se stiže kroz blato Dositejeve ulice. Em okolo bruje građevinske mašine, em neka buka stiže iz obnovljenih radionica, em građevinci rade što krov, a što enterijer ovog, zbog kulturne vrednosti, zaštićenog zdanja. U zgradi Predionice, na spratu koji poslednje pamti gumarsku proizvodnju GIP-a, sa mašinama što ih je postprivatizacija rasprodala, izložbu postavljaju Miodrag Mladenović i Snežana Večanski. „Trista godina od oslobođenja Pančeva od Turaka”, pa Mladenović od Turaka i kreće.

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
  • NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 96H

    Ostalo iz kategorije Društvo

    Foto-safari u Ivanovu 28. aprila

    Dom kulture „Žarko Zrenjanin“ i foto grupa „Dunavac“ organizovaće 17. fotografsko druženje „Foto-safari Ivanovo 2024“ u nedelju, 28. […]

    PU PANČEVO: Pojačana kontrola saobraćaja

    Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova, Uprave saobraćajne policije, u periodu od 25. aprila do 1. maja 2024. godine sprovešće akciju pojačane kontrole saobraćaja usmerenu na otkrivanje i […]