• PANČEVO: Kontumac, „proba zdravlja”

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
    013 Info
    U centru Pančeva još postoji zgrada koja svedoči kako su u austrijskoj carevini sprovođene mere zaštite od zaraznih bolesti.

    Kao značajno mesto na putu Beograd – Temišvar, Pančevo je već početkom 18. veka dobilo kontumac, ustanovu austrijskog sanitetskog kordona prema Turskoj. Svi putnici koji su ovuda ulazili u carevinu, morali su s prtljagom u karantin. Kako navodi istoričar Sreta Pečinjački u knjizi „Graničarska naselja”, drveni kontumac je sagrađen 1726. godine na ušću Tamiša u Dunav. Zbog vodoplavnog terena bio podignut na sprat i ograđen tarabom. Autor Tanasije Ilić opisuje karantin kao „probu zdravlja”, da bi se videlo da li putnici u sebi imaju „kužnih klica”.”

    – Kontumci su postavljani duž reke i u njima je radio lekar koji je pratio situaciju. U prvom stepenu predostrožnosti, karantin je trajao 21 dan, za vreme zaraze u neposrednoj blizini granice 28 dana, a kada je vladala kuga, izolacija je trajala čak 42 dana. Ljudi su sami plaćali hranu tokom ovako dugog karantina, a kada bi se kapaciteti popunili, prebacivani su na dunavsko ostrvo Bela Stena – navodi istoričar Srđan Božović.

    Svi putnici i roba morali da prođu sanitarnu proceduru. Posebna pažnja posvećivana je garderobi putnika od vune, pamuka i krzna, jer su se tu najčešće nalazile buve, prenosioci kuge. Procedura čišćenja i dezinfekcije važila je i za pisma, koja su kađena dimom, metalni novac je pran u sirćetu, a stoka kojom se trgovalo, morala je da prođe kroz kanal pun vode.

    Po nepristupačnom terenu, do prilično udaljenog kontumca, stizalo se teško, te je verovatno zato u centru Pančeva podignut novi, od čvrstog materijala, takođe u blizini Tamiša. U pančevačkom kontumcu postajao je i „parlatorijum”, mesto gde su vođeni poslovni razgovori između austrijskih i turskih podanika, koji su takođe morali da poštuju neka pravila – da budu na rastojanju, bez fizičkog kontakta i pod kontrolom službenih lica. Parlatorijum je služio i za susrete rođaka, koji su živeli na dve strane Dunava. Ukoliko je zaraze bilo u blizini granice, angažovane su dodatne graničarske patrole, da bi se sprečili ilegalni prelasci Dunava.

    – U drugoj polovini 19. veka, gube na značaju, jer kuge dugo nije bilo. U to vreme i trgovina postaje dinamičnija, pa čekanje od mesec dana u karantinu nikom nije odgovaralo. Sa ukidanjem Banatske vojne granice, 1872, kontumaci praktično potpuno gube značaj i to je njihov kraj, pa su korišćeni za skladišta, čak i za stanovanje – objašnjava Božović.

    Vuk Karadžić u karantinu

     U sasatavu pančevačkog kontumca, kod Omoljice je postojao i rastel, mesto gde su austrijski graničari razmenjivali robu s turskim podanicima. Tu se 1813. obreo i i Vuk Karadžić na putu za Beč, posle propasti Prvog srpskog ustanka. Kao izbeglica iz Turske, morao je u karantin, u kome je proveo 21 dan. Na zgradi nekadašnjeg kontumca, o boravku reformatora srpskog jezika, svedoči spomen tabla i medaljon sa Vukovim likom.

    U centru Pančeva još postoji zgrada koja svedoči kako su u austrijskoj carevini sprovođene mere zaštite od zaraznih bolesti.

     

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
  • NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 96H

    Ostalo iz kategorije Društvo