
Na Tamišu se sve češće mogu videti „neobične” živuljke, a među njima i bizamski pacov, dobroćudni vodeni sisar, koji uglavnom jede biljnu hranu.
Jednog takvog glodara, koji pripada istoj porodici kao miševi, pacovi i dabrovi, nedavno je snimio naš sugrađanin. Inače na ovom potezu najčešće se može videti u delu oko Opova i to u grupicama od po nekoliko jedinki različitog uzrasta.
Bizamski pacov može da naraste i do tridesetak centimetara, a interesantno je da i njegov rep može da bude blizu te dužine. Ima kratku njušku, kratke ušne školjke, koje može da zatvori, između prstiju zadnjih nogu ima plovne kožice i rep pokriven ljuskama, što mu omogućava da bude dobar plivač. Krzno mu je gusto, mekano, glatko i sjajno, a boja mu se menja u zavisnosti od okolini, pa je, recimo, tamnija kod onih podvrsta koji žive u severnijim predelima. Ženke nose blizu mesec dane i mogu tri-četiri puta godišnje da okote do osam mladih. Dobri poznavaoci kažu da njihova ekpanzija nije preterano izgledna, jer ga predatori, poput lisica, lasica ili čak i somova, relativno brzo suzbijaju, Pored svih delova biljaka, mogu da jedu i ikru, ptičja jaja, žabe, insekte…
Ovaj vodeni stvor vodi poreklo iz Severne Amerike, gde je njegovo krzno veoma na ceni, a u Evropu je prenet pre nešto više od sto godina.
Na Tamišu se sve češće mogu videti „neobične” živuljke, a među njima i bizamski pacov, dobroćudni vodeni sisar, koji uglavnom jede biljnu hranu.