
Bulonj Bijankur, Zanštad, Stavropolis, Neapolis, Prijedor, Mrkonjić grad, Kumanovo, Stupino, Voskresens, Ravena, Rešica, Bonjhad, Bela Slatina, Mihalovci – sredine su koje se najčešće pomenu u Pančevu negde oko dana grada – 8. novembra. Ako se novinari sete ili nekom znatiželjniku na prvom spratu gradske kuće ne promakne zid na kome iznad zastakljenih dokumenata piše Pobratimljeni gradovi. Naime, sve ove sredine, gradovi ili opštine, u poslednjih 70 godina pobratimile su se sa Pančevom.
Očekujemo dolazak našeg prijatelja i prvog počasnog građanina Pančeva, bivšeg predsednika provincije Ravena Frančeska Đangrandija. Sa ovom provincijom dugo je građeno iskreno prijateljstvo, posebno na planu ekologije posle 2000. godine, što je rezultiralo i bratimljenjem. Gospodin Đangrandi je čest gost Pančeva. – ističe Dušanka Stepanov koja već 17 godina radi u protokolu prvo opštine, a sada i grada Pančeva.
Iako smišljena kao most, veliki i nerazrušivi, i pobratimstva ljudi prolaze kroz mene, a kamoli pobratimstva gradova. Nastala u raznim fazama istorije koja je ovde često burna različita im je i sudbina. Među starijim pobratimstvima su ona iz doba SFRJ – velike Jugoslavije. Recimo, Zanštad (Holandija), Bulonj Bijankur (Francuska) i Rešica (Rumunija). Ima pobratimstava nastalih u burnim ratnim godinama 90-ih, kao što su Kumanovo, Prijedor, Mrkonjić grad (Republika Srpska – Bosna i Hercegovina), Stavropolis, Neapolis (delovi Soluna – Grčka), Voskresensk (Ruska federacija). Čak se kao pobratim spominjao i jedan od gradova u Kini.
A neka pobratimstva nastaju i u ovom veku: provincija Ravena (Italija), Stupino (Ruska Federacija), Bonjhad (Mađarska), Bela slatina (Bugarska) i Mihalovce (Slovačka).
Sporadično proteklih godina i decenija predstavnici ovih sredina stizali su do Pančeva makar jednom godišnje na dan grada. Sa nekima je kontakt izgubljen nedugo posle potpisivanja povelje o bratimljenju a sa nekim kontakt teško da je i uspostavljen.
Ove godine na proslavi Dana Pančeva neće biti predstavnika gradova pobratima. Takve su finansijske prilike. Pa im nismo ni uputili pozive. – kaže Dušanka Stepanov.
Da li u Americi postoji neko mesto koje se zove Pančevo, teško je reći. Izvesno je da jedno Pančevo, pored ovog u kome živimo, postoji u Evropi. Bliže u Ukrajini. Srbi vojnici, kada je austrijska carica ukinula vojnu granicu na Dunavu, prihvatili su poziv ruske carice i posle seoba u prostoru između reka na teritoriji sadašnje Ukrajine osnovali Pančevo. Mesto je sada sa tek nekoliko stotina stanovnika. I sa njima bi bio istorijski potez pobratimiti se. Jer, seoba ima – smrti nema – što reče pesnik Miloš Crnjanski, pošto je prekinuo da predaje fizičko i igra fudbal po Pančevu.
Bulonj Bijankur, Zanštad, Stavropolis, Neapolis, Prijedor, Mrkonjić grad, Kumanovo, Stupino, Voskresens, Ravena, Rešica, Bonjhad, Bela Slatina, Mihalovci – sredine su koje se najčešće pomenu u Pančevu negde oko dana grada – 8. novembra. Ako se novinari sete ili nekom znatiželjniku na prvom spratu gradske kuće ne promakne zid na kome iznad zastakljenih dokumenata piše Pobratimljeni gradovi. Naime, sve ove sredine, gradovi ili opštine, u poslednjih 70 godina pobratimile su se sa Pančevom.