
U proteklih pet godina Sigurna kuća u Pančevu je zbrinula 416 korisnika, od čega je bilo 197 žena i 2019 dece. Najmađa osoba koja je zatražila pomoć imala je 11 godina, a razlog je bilo partnersko nasilje. Najstarija osoba imala je 89 godina i pomoć je tražila jer su je zlostavljala njena deca. Pomoć traže osobe svih socijalnih i obrazovanih kategorija. Iako je i dalje najveći broj nezaposlenih (90%) i neodovoljno obrazovanih, javljaju se i slučajevi zlostavljanja žena sa srednjom i visokom školom.
Nezaposlene žene koje su bile korisnice Sigurne kuće su u najvećem procentu one koje nemaju nikakav prihod (43%), zatim one koje imaju minimalne prihode/primaju socijalnu pomoć (25%), one koje zarađuju, ali nisu prijavljene/siva zona (16%) i trudnice ili porodilje koje su trenutno sprečene da rade (14%).
Najveći broj zlostavljanih žena je između 18 i 26 godina, zatim od 30 do 40 godine. Kada je u pitanju način na koji traže pomoć, dvostruko veći broj žena dolazi urgentno, u toku noći, vikenda ili za praznik, u odnosu na regularnu proceduru preko Centra za socijalni rad.
Za proteklih pet godina najveći broj žena je u Sigurnoj kući ostajao od 1 dana do 6 meseci. Poneka i preko šest meseci.
Najveći broj žena ostaje do deset dana, zatim do mesec, a onda sledi jedan dan. Pozitivno je što u 2016. nema zabeleženih slučajeva da je neko ostao preko šest meseci.
U Sigurnoj kući 60% žena je boravilo sa decom, dok je 40% bez dece. One koje dolaze bez dece, u 33% slučajeva su ona ostavljana kod rodbine ili očevima, a 41% su bila već odrasla deca (polovina su bila sinovi koji su takođe bili nasilni prema svojim majkama).
U žene koje nisu boravile sa decom spadaju i trudnice kojih je bilo 9%, i samo jedna trudnica sa malom decom. 17 % žena je bilo bez dece u svakom smislu.
Pomoć u Sigurnoj kući mogu da zatraže žene iz celog Južnobanatskog okruga, pa su tokom prethodnih godina dolazile i žene iz Kovačice, Plandišta, Opova, Alibunara, Vršca i Kovina, ali je ipak 73% bilo iz opštine Pančevo (51% iz Pančeva, ostalo iz nasljenih mesta). Najveći broj prijavljenih slučajeva zlostavljanja je u Banatskom Novom Selu i Omoljici, a najmanji u Glogonju i Ivanovu.
Od svih korisnica, 27% žena se vratilo svojim kućama, 21% se osamostalilo, dok je 19% otišlo kod porodice.
Do sada je na SOS telefon primeljeno 1870, a na individualno savetovanje došlo 156 osoba, u 2016. samo njih deset. Od ovog broja u 2016. nijedna nije bila upućena za smeštaj.
Pomoć traže osobe svih socijalnih i obrazovanih kategorija. Iako je i dalje najveći broj nezaposlenih (90%) i neodovoljno obrazovanih, javljaju se i slučajevi zlostavljanja žena sa srednjom i visokom školom.