
Još kada sam pročitao najavu da će Dejan Cukić održati besplatan koncert povodom Dana grada, znao sam da je to pun pogodak. On je iz one stare garde domaćih RNR muzičara koji znaju kako se prave koncerti. I već me je tonska proba uverila da nisam pogrešio.
Koncert je bio zakazan za devet, a Apolo je počeo da se puni petnaestak minuta pre toga. Publika koja je ulazila u dvoranu većnom nije bila ona na koju smo mi, koji smo stalni posetioci ovog koncertnog prostora, navikli. Bukvalno su u salu ulazili ljudi od 7 do 77 godina. Na kraju, od 400 podeljenih karata, moj je utisak da je tristotinak bilo iskorišćeno. Taman da u Apolu može da se uživa, a da ne deluje prazno.
Koncert je poćeo sa pola sata zakašnjenja. I od prvog takta to je zazvučalo baš kako treba. Usvirano, precizno i iznad svega energično, onako kako smo navikli da „Spori ritam“ zvuči. A Cukić… Čovek je bez obzira što ima 57 godina prepun energije. To je nešto što ga je krasilo još „Bulevara“, od kada ga se ja sećam, tokom čitave karijere.
Ređali su se dobro poznate kompozicije, i malo po malo, otkravila se pančevačka publika. Bez obzira da li je pevao svoje pesme ili je pevao „Kiss“ Princa, „I feel good“, Jamesa Brown-a, Cukić je zaista dao sve od sebe. A publika mu je uzvratila. Igralo se, pevalo i skakalo u Apolu.
Bila je ovo poštena i iskrena svirka. Dva sata čiste energije u Apolu, može samo da posluži našim klincima kao primer kako se vodi koncert. Čak iako muzika koju „Spori ritam“ svira nije muzika koja je njihov izbor, nadam se da su bili prisutni i naučili nešto. Bio je ovo jedan od boljih rok koncerata ove godine u Pančevu.
Na kraju, pohvale zaslužuju i oni koji nam za Dan grada nisu doveli neku „rialiti zvezdu“, nego su se odlučili za rokera starog kova. I pogodili.
Još kada sam pročitao najavu da će Dejan Cukić održati besplatan koncert povodom Dana grada, znao sam da je to pun pogodak. On je iz one stare garde domaćih RNR muzičara koji znaju kako se prave koncerti. I već me je tonska proba uverila da nisam pogrešio.