• „Dokumentarni film daje veću slobodu“

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
    013 Info

    Reditelj Mladen Kovačević predstavio je svoj film „Anplagd“ pančevačkoj publici u okviru programa „Dokumentarna sreda“ koji se u saradnji sa Pančevo Film Festivalom održava nekoliko meseci unazad u dvorani „Apolo“ Doma omladine. Film „Anplagd“ nastao je 2013. godine i ostvario je veliki uspeh na domaćim i stranim festivalima. U razgovoru za 013info, reditelj je ispričao kako je nastala ideja za ovaj film, zašto je dokumentarni film specifičan i koliko je ova vrsta filma prihvaćena u Srbiji. 

    Film „Anplagd“ je dobio nagradu na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma BELDOCS 2013 godine? Na koliko ste festivala učestvovali?

    – Film je učestvovao na sedamdeset i nešto festivala. Na nekoliko veoma značajnih festivala A kategorije. U jednom trenutku smo pratili šta se gde događa, odlazili smo na neke festivale, ali onda sam počeo da se bavim drugim filmom, pa je on nastavio da živi sam od sebe.

    Da li su festivali jedino mesto gde publika može da pogleda dokumentarni film, jer je činjenica da se na televiziji na prikazuju?

    – Zavisi od zemlje do zemlje, od regiona do regiona. Kod nas, da. Dokumentarni filmovi se prikazuju samo na filmskim festivalima. Čak ih ni na televiziji nema. Ja mislim da ni RTS nije otkupio domaći dokumentarni film godinama.

    „Anplagd” su kupili u regionu, u Hrvatskoj – HTV i Al Jazeera, ali u Srbiji nije niko. Kod nas je najgora sutuacija. Tačno je da su festivali jesu jedan od glavnih kanala distribucije dokumentarnog filma. Međutim, postoje i specijalizovani bioskopi i postoje bioskopi koji puštaju art house filmove, pa se tu prikaže i poneki dokumentarni film. U Hrvatskoj su čak uspeli da povežu taj lanac bioskopa koji se nalaze van Zagreba i najvećih gradova. To je nekoliko desetina bioskopa koji su prikazivali neke od Hrvatskih dokumentarnih filmova, tako da i ta mogućnost postoji. Kod nas takvih bioskopa nema. Kod nas su ili festivali ili neke nezavisne projekcije iz entuzijazma.

    Da li ste definitivno odlučili da se bavite isključivo dokumentarnim filmom?

    – Nisam studirao dokumentarni film. Počeo sam da se ovim bavim spletom okolnosti. Razvijao sam neki igrani film, ali filmski centar nije raspisao konkurs za igrane filmove. U tom trenutku se pojavio konkurs za dokumentarni, za koji sam već imao neki scenario. Tako je to krenulo pre 5-6 godina. Dokumentarni film može da omogući veću slobodu u formalno-stilskom smislu. Ovo što je posebno privlačno za autore koji nisu dovoljno strpljivi da razvijaju film godinama i prikupljaju fond za budžet. Dokumentarni film može da krene da se snima i pre nego što je budžet obezbeđen. I onda ideje dok su sveže, mogu da se razvijaju na pravi način, da se film snima, da to živi. Ono vreme koje bi čovek proveo razvijajući jedan igrani film, kod dokumentarnog već postoji mogućnost da to budu dva ili tri dugometražna dokumentarna filma. I to onih koji vrlo često kod publike izazovu mnogo bolje reakcije, nego neki igrani film.

    Kako ste došli na ideju da napravite „Anplagd”?

    – Ideja je nastala kada sam radio neki prethodni dokumentarni film koji je bio između autorskog i namenskog/naručenog, koji je bio tako finansiran i osmišljen. „Anplagd” je donekle moj debitantski autorski film, za koji je ideja rodila dok smo montažer i ja montirali film. Slušali smo muziku u nekim pauzama – od jazza do američkog kantrija, i onda smo krenuli da razmišljamo kako bi bilo zanimljivo snimiti film u Srbiji, sa tim nekim autetntičnim muzičkim izrazima i na zanimljivim i nesvakidašnjim instrumentima. Tako je nastala ideja da se snimi taj muzički dokumentarac, koji bi podsetio na te neke muzičke dokumentarce, kao onaj koji se bavi američkim jugom ili da ima tako neku atmosferu gde bi instrumenti bili neki naši lokalni, arhaični instrumenti. Međutim ta ideja se nekako isfiltrirala i list je ostao kao jedan jedini instrument kojim se mi bavimo u filmu. Drugi instrumenti se pojavljuju nekako usput. Ideja da se snimi film o listu, bila najpotentnija i dramskim nabojem i potencijalnim komičnim elementima zato što list na prvi pogled deluje banalano kao instrument i kao filmska ideja. Definitivno nije ni neka velika tema. Međutim, postoji ceo jedan sloj koji je svima očigledan. Na prvi pogled ima i te neke simbolike koju sam se trudio da zaobiđem, jer nisam ljubitelj filmova koji težiše imaju na simbolici. Sve te ideje od ekoloških koje kritikuju potrošačko društvo, koje sve mogu da se pojave u ovom filmu, su negde u zadnjem planu.

    Ono što je meni bilo negde najzanimljivije da iako list deluje tako banalano kao instrument, samo pravi majstori mogu da sviraju muziku na listu. Treba nekoliko meseci pa čak i godina da se proizvede jednostavni ton, da se pravilno usmeri vazduh u ivicu lista. Sama ta ideja da je čovek kao biće spreman da uloži toliki trud i napor, da bi savladao ovaj muzički instrument, da bi proizvodio muzuku, dosta govori o značaju, koji je umetnička kreacija ili koliko bilo koja vrsta kreativnog izraza ima u našim životima. Na kraju i to nešto tako banalano na prvi pogled – list, može da pomogne čoveku da se poveže da svetom u kojem živi u svom okruženju, da može da se integriše u njega. I na neki načni mi tu čeprkamo po toj nekoj klasičnoj, egzistencijalističkoj. I da nije odgovornost društva, već su individue te koje daju smisao svom životu, pa to može biti i kroz nešto tako balno kao što je sviranje u list.

    Trenutno radite na novom filmu. Kakvi su planovi?

    „Anplagd” je završen 2013. godine, a sada sam završio svoj novi film „Zid smrti, i tako to”. Lepa vest je da je film već pozvan na jedan festival i to je jedan od tih festivala A kategorije. Tamo će biti svetska premijera u aprilu, i sada idemo sve ispočetka.

    Mladen Kovačević je studirao film u Beogradu, na Međunarodnoj filmskoj školi London, kao i na Filmskoj i televizijskoj školi Cape Town i filmskoj školi AFDA u Južnoj Africi. Za svoj dugometražni studentski rad SHROUD dobio je nagradu Student godine. Otkako se pre par godina u potpunosti posvetio dokumentarnom filmu, snimio je dva naručena dokumentarca, jedan tematski dokumentarni film DUMBFOUNDED DOG i dugometražni dokumentarni film ANPLAGD. Upravo je završeno snimanje epskog dokumentarca THE WALL OF DEATH, AND ALL THAT.

    M. M. Veličković

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
  • NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 96H

    Ostalo iz kategorije Kultura