
Žiri za dodelu nagrade „Dositej Obradović“ za životno delo jednoglasno je u ponedeljak, 17. decembra, doneo odluku da se ta nagrada u 2018. godini dodeli akademiku Dimitriju Stefanoviću.
U obrazloženju odluke žirija se navodi da u vreme kada kod nas crkvena muzika, posebno ona pravoslavne provenijencije, nije imala otvorene mogućnosti javnog predstavljanja, niti je bila predmet studija u muzičkim školama i fakultetima, muzikolog Dimitrije Stefanović, akademik, okuplja mlade ljude, različitih obrazovnih profila i interesovanja i tako otpočinje dugi proces upoznavanja i izvođenja stare muzike otkrivane u vizantijskim, latinskim, ruskim i starim srpskim rukopisima.
„Studijski hor Muzikološkog instituta SANU, pod njegovom dirigentskom palicom, gostovao je u mnogim zemljama širom sveta – Austriji, Nemačkoj, Engleskoj, Francuskoj, Švajcarskoj, Italiji. Bilo je to duhovno i etičko uzrastanje praćeno širenjem do tada malo poznate pravoslavne muzičke kulture u Evropi, ali i razmena iskustava sa pripadnicima drugih konfesija koji su prvi put otkrivali muzičku tradiciju sa Balkana“, ističe se u obrazloženju žirija.
Dodaju da je taj provsetiteljski žar decenijama gradio mostove koji su povezivali srpsku kulturu i pravoslavlje sa kulturama drugih naroda i veroispovesti.
„Njegov i danas u poznim godinama životni optimizam i spremnost da se susreće sa mladim ljudima, deli sa njima iskustva, pesmu, pa i probleme, primer je neverovatne istrajnosti duha prosvetiteljstva, koji smo kao narod u novije vreme upravo od Dositeja preuzeli“, zaključuje se u saopštenju žirija.
Žiri su činili: Vojislav Jelić (predsednik), Slavko Gordić, Marko Nedić, Dragan Simeunović i Mirko Vasiljević.
Nagradu dodeljuje Zadužbina „Dositej Obradović“ uz podršku Ministarstva kulture i informisanja, a sastoji se od povelje i novčanog iznosa.
Dobitniku Narodna banka Srbije daruje plaketu sa likom Dositeja Obradovića. Nagrada će biti uručena na posebnoj svečanosti.
Dimitrije Stefanović rođen je u Pančevu 25. novembra 1929. godine. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, na Odseku za germanistiku (engleski i nemački jezik) 1955. godine, a na Muzičoj akademiji u Beogradu na Odseku za istoriju muzike 1956. godine. Magistrirao je i doktorirao je na Univerzitetu u Oksfordu. Tokom poslediplomskih studija radio je sa čuvenim muzikolozima-vizantolozima Egonom Velesom, Henri Tilijardom i Oliverom Strankom. Na Muzičkom fakultetu Univerziteta u Oksfordu držao je predavanja iz vizantijske i stare slovenske muzike. Dugo godina je naučni radnik i poznavalac pravoslavne crkvene muzike.
Kao predavač i učesnik mnogobrojnih međunarodnih naučnih skupova i kongresa gostovao je na mnogim univerzitetima u Evropi i Americi. Održao je i veliki broj predavanja o pravoslavnoj i posebno srpskoj crkvenoj muzici, stotine popularnih predavanja za raznorodnu publiku u zemlji i svetu: na dvadeset Jugoslovensko-nemačkih horskih nedelja (1971-1991), na sedamnaest Letnjih duhovnih akademija u manastiru Studenica, kao i na trideset Letnjih škola crkvenog pojanja „Korneliju u čast“.
U Muzikološkom institutu SANU prošao je kroz sve stepene naučnih zvanja, od asistenta do naučnog savetnika (1958-2000). Direktor Muzikološkog instituta SANU bio je pune dve decenije (1979-2000).
Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 1976, a za redovnog 1985. godine. Dopisni član JAZU (od 1986), dopisni član SAZU (od 1987), sekretar Odeljenja za scenske umetnosti i muziku Matice srpske (1991-2004), potpredsednik Matice srpske od 2004, generalni sekretar SANU od 2007.
Svoj naučnoistraživački rad prvenstveno je usmerio na proučavanje pravoslavne crkvene muzike – vizantijske i stare slovenske. Posebnu pažnju posvetio je otkrivanju, transkribovanju, kritičkom vrednovanju i objavljivanju srednjovekovnih dokumenata. Kroz rezultate ovih istraživanja datum pismenog početka stare srpske muzike pomeren je na početak 15. veka. Muzikološka istraživanja je uvek vezivao za živu muzičku praksu, kako izvođenjem i javnim predstavljanjem otkrivenih napeva iz prošlosti, tako i snimanjem i proučavanjem još uvek žive srpske crkvene pojačke tradicije. Uz mnogobrojne studije (oko dve stotine tekstova) na srpskom, engleskom, nemačkom, francuskom i ruskom jeziku, priredio je tri knjige notnih zapisa tradicionalnog Karlovačkog pojanja Branka Cvejića, uredio je nekoliko zbornika radova sa međunarodnih naučnih skupova, recenzirao je niz muzikoloških monografija i zbornika.
Pored rada na proučavanju pravoslavne crkvene muzike, bavi se kontinuirano izvođenjem stare i novije crkvene muzike. Dirigovao je Pančevačkim srpskim crkvenim pevačkim društvom od 1950, povremeno horom Prvog beogradskog pevačkog društva i Bogoslovije Sveti Sava u Beogradu. Više godina bio je asistent dirigenta beogradskog Akademskog hora Branko Krsmanović sa kojim je gostovao u Kini 1957. Vodio je hor Beogradski madrigalisti. Od osnivanja (1969) do danas vodi Studijski hor Muzikološkog instituta SANU, sa kojim je gostovao u mnogobrojnim gradovima bivše Jugoslavije i u većini evropskih zemalja. Prvi put je izveo tek otkrivene zapise stare srpske muzike, do tada nepoznate vizantijske, bugarske, ruske, gregorijanske i glagoljaške crkvene napeve, i pravoslavnu horsku muziku 19. i 20. veka. Snimio je nekoliko gramofonskih ploča, kompakt-diskova i televizijskih emisija. Sa istim horom pojao je na velikom broju bogosluženja u pravoslavnim crkvama i manastirima u Srbiji i inostranstvu.
Predano je učestvovao u obnovi manastira Velika Remeta, gde je sa saradnicima pripremio izložbu „Stara srpska muzika i fruškogorski manastiri“. Iako van prosvetnih institucija, nebrojene sate posvetio je mlađim kolegama i studentima, spreman da pomogne i podstakne na učenje i istraživački rad. Nosilac je ordena Svetog Save prvog stepena (1990), odlikovanja ruskog i rumunskog patrijarha, više gramata i priznanja eparhijskih arhijereja, Krsta za zasluge sa lentom SR Nemačke (1991), zlatne značke Muzičke omladine Jugoslavije.
Žiri za dodelu nagrade „Dositej Obradović“ za životno delo jednoglasno je doneo odluku da se ta nagrada u 2018. godini dodeli akademiku Dimitriju Stefanoviću.