
Sa tugom i nevericom, ali, verujte može i to, sa srećom istovremeno, pročitah vest da je Miljan Bunjevčević napustio pančevački RK Dinamo i otišao u redove Vojvodine iz srpske Atine, višestrukog šampiona Srbije.
Prvo, nije mi jasno, nije dobar za žuto-crne, a jeste za prvaka ove zemlje?
E, moje Pančevo!?
Bambija sam upoznao davnih dana, zato što je njegov otac Mile, doselivši se u Pančevo, birao prijatelje, pa se i ja nađoh u tom društvu. Miljan je bio malen, i tek je počeo da trenira rukomet. Tako, malo po malo, Bambi je porastao i eto ga u prvom timu pomenute sportske družine. Njegov put u Dinamu, preciznije bi bilo da kažem-putešestvije, nije samo za jednu rubriku, tako, ne bih sad mnogo o tome. Nešto drugo mi je u mislima koje delim sa vama.
Znate li vi, da je Bunjevčević bio poslednji Pančevac, autentičan momak, u seniorskom sastavu RK Dinamo. Koliko znam, više nema ni jednog. Mislim na činjenicu, da je neki igrač, ovdašnje provenijencije, prošao sve klupske selekcije. I, nikom ništa.
Bambi je levi bek, ko prati rukomet, zna šta to znači. Ima neki svoj stil igre. Deluje nevino van terena, ali, kad pusti „praćku“ to vam je gol 100%. Kuburio je sa povredom ramena u poslednje vreme, ali, reklo bi se, koliko ja znam, više ga je bolelo nešto drugo, osim te velike i neprijatne neugodnosti. Rame je za rukometaša kao koleno za fudbalera. Traži poseban tretman, pun oporavak, ali potrebno je i poverenje, u tom odnosu klub-igrač. Šta se tu desilo, pričaću vam jednog dana.
Pred Miljanom Bunjevčevićem, sada je nova stranica karijere. Dovoljno je mlad, da može još jednom ispočetka. Ako ga nismo razumeli u Pančevu( prosto je neverovatno da nam niko ne valja) valjda će Novosađani imati više sluha. Bambi će ponovo u juriš na titulu, što i neće biti tako teško. Još jednom će i put SEHA lige, gde je pre nekoliko godina već uvideo kako funkcioniše sistem u Zagrebu, Skolju, Celju…
Video sam ga nedavno. Dinamo je igrao u predposlednjem kolu Super lige sa Dubočicom, a ja se posle nekoliko godina našao u hali na Strelištu. Prišao je da se pozdravi, kako i dolikuje lepo vaspitanom momku. Igrao je koliko je igrao, bilo je i golova, naravno. Tad sam ga poslednji put video na terenu u našem gradu. Kad sledeći put dođe, da igra protiv Dinama, daće desetak golova. Ne iz osvete. Već zato što ume.
I tako, gde smo mi, a gde ode naš Bambi. U bolji svet, da se razmaše, pobegne od sujete, čega sve ne. Svi ćemo mi, koji imamo svoje mišljenje tako. Ili ćemo uzeti stvari u svoje ruke, da jednom kažemo-DOSTA!
Praštajte i dobra vam sreća!
Slobodan Rora Damjanov
Sa tugom i nevericom, ali, verujte može i to, sa srećom istovremeno, pročitah vest da je Miljan Bunjevčević napustio pančevački RK Dinamo i otišao u redove Vojvodine iz srpske Atine, višestrukog šampiona Srbije.