
Ko ima dovoljno godina i dobro pamćenje lako će se dosetiti, nekad, u Hali sportova na Strelištu, gde sad treniraju džudisti Dinama, bio je bazen. Mali, ako se ne varam, sa četiri staze. Tek kasnije pušten je u rad ovaj, da kažem, nov-zatvoren. Važno mi je da to naglasim, jer tad sam prvi put, prelazeći iz Škole plivanja, dospeo u jednu takmičarsku ekipu, a bio je to PK Dinamo. Tamo sam zapazio Gocu Krstić, odličnu plivačicu, a ne bi trebalo zaboraviti, u vreme Jugoslavije, nije bilo lako biti među najboljima, a ona je bila. Zapravo, radi istine, reći ću, prvo sam uočio njenog tatu, čuvenog Krcu, jednog od najboljih plivačkih trenera koje smo imali. Šta mi je zapalo za oko? Njegova strogoća prema plivačima (tad nisam bio blizu najboljih koje je on vodio) a nekako, što me začudilo, naviše se to ispoljavalo prema svojoj ćerci – Gordani. Trebalo je vremena da shvatim.
Kasnije, viđao sam je na bazenu, takmičenjima, dok ona nije otišla dalje, svojim putem. Živela je u Sloveniji, gde je i završila fakultet za sport, pa je i zvanično, postala profesorka. Nismo se susretali jedno vreme, ali, poslednjih godina, posebno od kad ona radi u Gradskoj upravi, bilo je toga. Uvek mi se sviđao njen stav da pohvali to što radiš, pa je tako i mene, kad se vidimo, radovao takav njen stav. Dolazio sam do Bilje Mioč, Nene Kljajić, svojim poslom i nekako i ona bi bivala tamo. Pričali smo pomalo o plivanju i mladim sportistima u gradu na Tamišu.
Ipak, hteo bih nešto posebno da naglasim, a mislim da je važno, posebno sad mislim na mlađe čitateljke. Naime, Goca, a pisao sam već o Iluški Apro, i dalje je, više nego aktivna. Naravno, i ona je članica PK „Sparta“ iz Pančeva, pa mislim da Nenad Jović, nekad i sam vrhunski plivač, i odavno trener, uz Magdu Đerfi i druge, sad ima jedan od najboljih veteranskih sastava u Srbiji, čini se, mnogo šire i dalje. Goca, osim plivanja, stalno, a ko je prati na društvenim mrežama, može da potvrdi, promoviše zdrav život. Preciznije rečeno-ono o čemu priča i radi, baš tako i živi.
Mislim da se niko ne začudi kad je posle posla vidi na biciklu, kako trči ili u čamcu, na Tamišu, da vesla. O plivanju sam već pisao. Ona je i dugogodišnja triatlonka, prava aktivistkinja, a posebno se istakla u TK „Tamiš“. Ima još nešto. Sve više je u prirodi, gde planinari i raduje se životu. Taj, da ga nazovem trend, sve je prisutniji kod nas Pančevaca, a mislim da ona, svojim delovanjem, dosta doprinosi da tako i ostane. Uvek, samo priroda i lepota. Da ne zaboravim skijanje, kao jedan od njenih omiljenih sportova, koji, takođe, stalno promoviše, kao jedan od značajnijih vidova rekreacije.
Goca Krstić je majka, već i baka, ali, kad je vidite, tvrdim odgovorno, skoro da se nije promenila, od vremena kad je bila najbolja u plivanju i svemu drugom. Verovatno je i do genetike, ali, mislim, zdrav život i pozitivan rezon, čine je i dalje mladolikom, nasmejanom, zadovoljnom i srećnom. Svima da nam bude primer.
Praštajte i dobra vam sreća!
Ko ima dovoljno godina i dobro pamćenje lako će se dosetiti, nekad, u Hali sportova na Strelištu, gde sad treniraju džudisti Dinama, bio je bazen.