
Hiljade osoba sa invaliditetom u Srbiji trepelo je jer relevantne ustanove nisu uspele da se prilagode ni pandemiji ni međunarodnim standardima ljudskih prava.
To se navodi u studiji „Analiza položaja osoba sa invaliditetom tokom kovid-19 krize“.
Njihov položaj samo je dodatno bio otežan preopterećenošću zdravstvenih ustanova, a nepripremljenost na pandemiju je potencijalno koštala života mnoge ljude sa invaliditetom smeštene u institucije, dodaje se u analizi.
Pandemija je dodatno pogoršala položaj osoba sa invaliditetom koji žive u porodicama, a posebno onih koji žive u ustanovama socijalne zaštite, o čemu se 021.rs izveštava u serijalu emisija „Preseci krug“.
„Osobe sa invaliditetom koje žive u porodicama i u zajednici srele su se sa pandemijskim merama koje u početku nisu prepoznale specifičnost njihove situacije, pa su teže podnele novu situaciju nego na ostatak stanovništva„, navodi se u tekstu.
Autori studije naglašavaju da u Srbiji ne postoji jedinstvena baza o osobama sa invaliditetom, zbog čega nije poznat ni broj ljudi sa mentalnim invaliditetom koji žive u našoj zemlji.
„Mere za prevenciju zaraze su duboko zadirale u ljudska prava stanara ustanova za ljude sa mentalnim invaliditetom, posebno pravo na ličnu slobodu, privatnost i porodični život… Postupci nadležnih organa pre i tokom pandemije su potencijalno ugrožavali i pravo na život„, dodaje se u studiji.
Autori studije čiji je cilj da osvetli položaj ljudi sa mentalnim invaliditetom u Srbiji ističu i da domaći propisi u toj oblasti i dalje nisu usklađeni sa međunarodnim standardima ljudskih prava, naročito sa Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom
„Položaj tih ljudi uslovljen je predrasudama, nedovoljnim resursima, nerazvijenim ili nepristupačnim uslugama u zajednici. Ta grupa ljudi je kako se dalje ocenjuje marginalizovana i socijalno isključena, pa oni nisu dovoljno osnaženi da zastupaju svoja prava i interese“, navodi se.
Dolaskom pandemije deca sa smetnjama u razvoju koja se obrazuju po individualnom planu suočavala su se sa problemima u pristupu tom obrazovanju, kao i lošom komunikacijom sa školama. Škole su tokom jednog perioda, kako se podseća, zatvorile vrata za učenike sa mentalnim invaliditetom, dok se nastava u redovnim školama odvijala po uobičajenom ili kombinovanom modelu.
Mnoge usluge deci i osobama sa mentalnim invaliditetom, kao što su dnevni boravci i lični pratioci, nisu funkcionisale, a povratak na uobičajen način funkcionisanja nije bio dovoljno efikasan. U studiji se navodi da država nije spremna da rešava te probleme, kao i da doprinese ravnomernoj geografskoj raspoređenosti usluga koje treba da obezbedi osobama sa invaliditetom.
Zbog preopterećenosti zdravstvenog sistema tokom pandemije, svi problemi sa kojima se deca i osobe sa mentalnim invaliditetom inače suočavaju u oblasti zdravstvene zaštite, dodatno su produbljeni.
Hiljade osoba sa invaliditetom u Srbiji trepelo je jer relevantne ustanove nisu uspele da se prilagode ni pandemiji ni međunarodnim standardima ljudskih prava.
