Kocka – bolest koja ne bira ni godine ni profesiju
Manje od mesec dana se u Srbiji primenjuju nove odredbe Zakona o igrama na sreću. Između ostalog, obavezna je provera godišta, kao i isticanje postera sa upozorenjima o zavisnosti od kockanja. Rok za usklađivanje rada sa zakonom je 1. jul 2026.
U međuvremenu, Svetska zdravstvena organizacija svrstava Srbiju na drugo mesto u Evropi kada je reč o broju kockarnica po stanovniku. Prema zvaničnim podacima Batuta, svaka četvrta mlada osoba u Srbiji ima problem sa kockom.
Počinje kao igra, na početku se izdvaja 100, 200 dinara, a onda i ulog i zavisnost postaju veći. Srećko je u osamnaestoj godini počeo da odlazi u kladionicu. Prvo je želeo da zaradi novac i igrao je na mali ulog, uglavnom rulet i koristio je aparate. U jednom trenutku shvatio je da mu je kockanje postala svakodnevna preokupacija.
„Meni je to krenulo da utiče na vezu, tad sam kao mlad imao jednu lepu vezu, više pažnje posvećivao sam kockanju nego devojci“, rekao je jedan od zavisnika.
Pozajmljivanje i krađa novca
Većina prvo ispunjava tikete, a potom pređe na aparate i rulet koji donosi brzu zaradu, dugove još brže. Tada se dnevno troši po 10 do 15 hiljada evra. Problem nastaje kada počne pozajmljivanje i krađa novca. Strepe i najbliži, brat jednog od izlečenih zavisnika seća se tih dana.
„U početku su prvo roditelji pravili problem oko toga, zato što je to nama bilo nepojmljivo, nismo u stvari znali da je to jedna bolest, krivili smo njega, kako je on loš, bezobrazan, a on je u stvari jedno jako dobro dete. Porodica ne treba da reaguje prema njemu kao prema nekome ko to radi iz nekog svog ličnog hira, nego kao prema nekome ko je bolestan“, objasnio je brat jednog od izlečenih zavisnika.
Odlazak u kladionicu za nekoliko meseci može da postane opsesivno kockanje. Stručnjaci smatraju da zavisnike najbolje razumeju oni koji su kroz to prošli i izlečili se.
Oni koji su uspeli da se izleče kažu da se nekome, ko nije bio u situaciji da bude opsednut kuglicom ruleta ili ispunjavanjem tiketa, teško to može objasniti i da oni ne mogu da razumeju tu zavisnost.
„Mogu to da poredim. Prosto ona neka prva ljubav, na primer kad se onako mladalački, čovek zaljubi, pa ima taj neki osećaj da samo o tome razmišlja, upravo tako bih mogao da napravim tu neku paralelu, samo se o tome razmišlja, odsutan si za sve drugo, to je neka najbitnija stvar. Samo da doživi taj adrenalin, da ga to što se kaže spuca“, dodao je zavisnik.
SOS centru se godišnje oko 60 porodica obrati za pomoć. što je kako kažu mali broj.
„Prosek korisnika usluga našeg centra je oko dvadesetdve godine, znači govorim o ljudima koji su već drugi, treći put odlazili kod zelenaša, ako svakog od njih pitate počeli su u završnim razredima osnovne škole ili prvom razredu srednje, znači to su te godine u kojima se ulazi u kocku“, rekla je Jelena Manojlović iz SOS centra za odvikavanje.
U Srbiji ima oko 3600 kladinoca, podaci su SOS centra. 2020 je Zakonomo igrama na sreću propisano da kladionice ne smeju da budu u blizini škola u krugu od 200 metara. Zato je onlajn klađenje sve popularnije. reklame za klađenje su na portalima, tv, bilbordima i sve se predstavlja kao zabava, a daleko je od toga , jer je kockanje zamka u koju se lako upada a teško iz nje izlazi.
Jedan porok vuče drugi – kocka i alkohol
Istraživanje „Mladi i kockanje“ udruženja „Prevent“ pokazalo je da više od polovine mladih u Srbiji igra igre na sreću u kladionici, slot klubu, kazinu, a da čak 80 odsto poznaje nekoga ko je zavisan od igara na sreću. Svaki treći ispitani je svestan svoje zavisnosti, ali se nisu obratili nikome za pomoć.
Istraživanje je pokazalo i da 17 odsto onih koji učestvuju u igrama na sreću to radi svakodnevno, a 23 odsto 4-5 puta nedeljno. To znači da čak 40 odsto mladih učestvuje u igrama na sreću više od četiri puta nedeljno.
Da jedan porok vuče drugi, pokazuje i to da 42 odsto ispitanika kaže da konzumira alkohol tamo gde se kocka, a 15 odsto je priznalo i da se drogira u kladionicama.
Kladionice bi po zakonu morale da imaju istaknute postere i upozorenja o opasnostima kockanja. Poster sa zabranom treba da bude veličine 100 sa 80 centimetara i na njemu treba da se nalaze: odgovarajući tekst o prevenciji bolesti i ustanova koja pomaže u lečenju.
Međutim, skoro polovina ispitanih kaže da nije videla ta upozorenja u kladionicama, više od polovine nije videlo istaknute informacije o tome gde mogu da potraže pomoć.
Marko Romić član ekspertske grupe „Veća Evrope“ za onlajn kockanje i igranje istakao je da se čini da su vlasti u državama regiona prilično kreativne u tome da nađu razne načine da otežaju i zagorčavaju život svojim građanima.
„Kad je u pitanju ova problematika uređivanje kockarske kladioničke delatnosti, moram reći da su tu posebno kreativni, imaju apsolutno neprimeren odnos prema problemu“, rekao je Romić za RTS.
Objasnio je da u BiH i Srbiji gledaju na taj problem prilično dobrodušno i da su samim tim, kako kaže, stali na stranu kockarskih krugova i lobija bez računa o posledicama.
„Nisam siguran zapravo da oni imaju potencijal videti to na pravi način, ali još manje sam siguran da to uopše žele“, naglasio je Romić.
Onlajn kladionice najveći problem današnjice
Kao najveći problem današnjice naveo je onlajn kladionice, koje za samo nekoliko klikova nude besplatne spinove, bonuse, sve samo da bi uvukli korisnika u taj svet.
„Od kada je to kockanje preselilo, tako da kažem, u taj virtualni prostor, od tada je otežana i prevencija, otežana i borba sa ovim problemom. Nekada su ti kockari morali otići u kockarnicu, pa su za njima ponekad odlazile majke, supruge ili sestre, dočekale ih tamo i na taj način su uspevali smanjiti malo broj onih koji kockaju“, objasnio je Romić.
Romić kaže da se sve više susreću sa opadajućom dobnom granicom zavisnika, kako kaže, nekada su to bili četrdesetogodišnjaci, a sada su to i mladi od 16 do 20 godina.
„Sve veći broj je i žena, kad kažem žena mislim celokupno na sve dobne grupacije, od devojčica iz srednje škole pa do baka sa 80 godina“, rekao je Rodić.
Po Rodićevom mišljenju treba izbegavati kockarnice, kladionice i svaku pomisao o kockanju, jer se nikad ne zna kada se može skliznuti u problem.
„Ima mojih kolega koji će reći treba se kockati umereno, kontrolirano i tako dalje. Međutim, moja iskustva su takva da zapravo niko od onih koji misle da imaju kontrolu ne može biti siguran u to, a mnogi od onih koji su zavili u crno i sebe i svoju porodicu, užu i širu, su imali tu iluziju da to mogu kontrolirati. Dakle, zaobiđite u širokom krugu sve“, zaključio je Romić.