
Na današnji dan 1975. godine u Beogradu je umro Ivo Andrić, pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost, član Srpske akademije nauka i umetnosti.
Rođen je 9. ili 10. oktobra 1892. godine u Docu pored Travnika. Studirao je književnost i istoriju u Zagrebu, Beču, Krakovu i Gracu i doktorirao istoriju u Gracu 1924. tezom „Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine“.
U Prvom svetskom ratu hapšen je i interniran od strane austrougarskih vlasti. U međuratnom periodu radi u diplomatiji, bio je ambasador Kraljevine Jugoslavije u Berlinu.
U mladosti je pisao pesme („Ex ponto“, „Nemiri“, „Lirika“). Odlikovao se vanrednom čistotom jezika i stilom, prefinjenim psihološkim analizama. Dela: romani „Na Drini ćuprija“, „Travnička hronika“, „Gospođica“, „Prokleta avlija“, „Omer-paša Latas“ (nedovršen), zbirke pripovedaka „Nemirna godina“, „Žeđ“, „Jelena, žena koje nema“, „Znakovi“, „Deca“, „Kuća na osami“, putopisi i skice „Staze, lica, predeli“, meditativna proza „Znakovi pored puta“.
Na današnji dan 1975. godine u Beogradu je umro Ivo Andrić, pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost, član Srpske kraljevske akademije