Priobalje reke Tise prirodno stanište više od 200 vrsta ptica
Tisa je druga po veličini reka u našoj zemlji. Izvire u Ukrajini, prolazi kroz pet država i uliva se u Dunav kod Slankamena. Svetski dan reka obeležava se svake godine sredinom marta, sa ciljem da se ukaže na pravo ljudi na čiste vodene tokove, što je povezano i sa jednom od osnovnih ljudskih prava – pravom na zdravu životnu sredinu.

Reka Tisa prirodno je stanište brojnih životinja, a među njima ima više od 200 vrsta ptica. Najznačajnije su belorepan, naša najveća grabljivica, kao i čaplja.
Naša zemlja predstavlja oazu u kojoj živi i beloglavi orao, kaže biolog i ornitolog Jožef Gergelj, predsednik Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije.
„Beloglavi orao voli da „ribari“ da hvata ribe uz Tisu. U mrtvajama kod Sente gnezdi se crvena čaplja koja je ugrožena vrsta, tako da što se tiče toga su i proglašene zaštićenim prirodnim dobrom“, kaže Gergelj.
Tisa je „preživela“ velika zagađenja, posebno krajem dvadesetog i početkom dvadeset prvog veka, kada je zabeležen pomor ribe usled izlivanja velike količine cijanida u njen tok. Srećom, reka je to „prebrodila“, ali i danas u njoj žive vrste ribe kojima preti izumiranje.
„Što se tiče riba, najugroženija je po meni kečiga, sve više nestaje iz ribe i trajno je zaštićena vrsta. Međutim, ribari i pecaroši još uvek je hvataju tako da, trebalo bi skrenuti pažnju ljudima da štitimo naše retke ptice i ribe da bi ostale za buduća pokoljenja“, dodaje Gergelj.
Tisa je, pored Žute reke u Kini, dom retke vrste insekta, takozvanog Tiskog cveta. Njegove larve žive u rečnom mulju tri godine i potom izlaze na površinu, kako bi produžile vrstu, odbacujući košuljicu i šireći krila.
Naučnici smatraju da se ovaj prirodni fenomen, poznat kao „cvetanje“, ponavlja desetinama hiljada godina.
Takođe, reka Tisa poznata je i po čuvenoj Senćanskoj bici, koja se odigrala na njenoj obali 1697. godine, kada je Eugen Savojski potukao vojsku turskog sultana Mustafe II. Ovaj događaj promenio je tok evropske istorije.