
U okviru serijala „O štetnosti pesticida” obišli smo sela u okolini Pirota i Pančeva, razgovarali sa proizvođačima, ali i kupcima, kao i sa stručnjacima iz Instituta za proučavanje lekovitog bilja ,,Dr Josif Pančić”.
U prethodnom tekstu razgovarali smo sa Kamenkom Smiljković iz Dolova koja se u ovom južnobanatskom selu bavi proizvodnjom voća i povrća. Sada idemo u okolinu Babušnice da čujemo kako tamo uzgajaju i koliko i da li koriste pesticide.
U Pirotskom okrugu je poslednjih godina sve više poljoprivrednika koji se odlučuju za organsku proizvodnju. Najviše ima povrtara, ali su baste uglavnom na manjim parcelama.
Miljana Rančić iz Ljuberađe kod Babušnice ušla je u organsku proizvodnju 2017. godine. Na svom zemljištu sadi paradajz i papriku, ali i drugo povrće.
Organska proizvodnja je, prema njenim rečima, strogo kontrolisana i sertifikovana, ali to našim poljoprivrednicima uopšte nije previše zahtevno.
– U našim krajevima se i ranije radilo po tim principima, ali se niko nije bavio kontrolom i niko to nije stavio na papir. Kod nas je to uobičajeno da se ništa ne tretira hemijom, pesticidima i herbicidima. Organska proizvodnja zahteva da se ispoštuju sva pravila od sejanja i sadnje do skladištenja gotovog proizvoda, kaže Miljana Rančić.
Umesto pesticida koriste prirodne preparate napravljene u kućnim uslovima na bazi bilja. Miljana navodi da koriste koprivu, gavez, maslačak, sodu bikarbonu i stajsko đubrivo.
– Na tržištu se mogu naći i preparati za organsku proizvodnju, ali mi smo navikli da koristimo prirodne preparate koje sami pravimo. Prilikom primene stajskog đubriva uzima se stajnjak sa sopstvenog gazdinstva ili sa drugih, ali isključivo malih gazdinstava jer i to treba da bude kontrolisano, objašnjava Miljana.
Što se sadnje tiče, seme treba da bude organsko. Na našem tržištu ima vrlo mali broj tih semena, ali zato može da se uzme sa svog poljoprivrednog gazdinstva i u krajnjem slučaju, ukoliko je to neophodno, iz konvencionalne proizvodnje, ali je neophodno da prođe određenu papirologiju i da to seme nije tretirano.
Naša sagovornica seme uzima uglavnom sa sopstvenog gazdinstva.
Govoreći o prednostima organskog povrća Miljana ističe da se ono veoma razlikuje u odnosu na povrće koje se dobija iz konvencionalne proizvodnje.
– Ako možete da uđete u svoju baštu, da otkinete paradajz i pojedete ga na licu mesta, to je dovoljan pokazatelj razlike u odnosu na bašte u kojima je povrće tretirano pesticidima. Razlike svakako ima i po ukusu i mirisu, naglašava Miljana Rančić.
I cena organskog povrća je viša, ali s obzirom na mogućnosti našeg tržišta ne značajno, kaže Miljana i dodaje da svako ko je u organskoj proizvodnji se ne vodi zaradom već drugim principima.
– Naš cilj je da održimo kvalitet zemljišta, prirode i ostalog za generacije koje dolaze, a organska proizvodnja se veoma isplati i tek će se isplatiti, samo je potrebno da se radi na većim površinama nego što je to slučaj u našim krajevima, poručuje Miljana Rančić.
S obzirom na to da su dosta udaljeni od velikih gradova, organski proizvođači sa ovih prostora su krajem 2017. godine u Babušnici osnovali zadrugu, kako bi prerađivali svoje proizvode i tako ih plasirali na tržište, jer je, prema rečima Miljane Ristić, nemoguće da se plasira svež proizvod i održi na taj način, pa im je prerada bila jedina opcija.
U sledećem tekstu vraćamo se u Banat i razgovaramo sa Natašom Petrović iz Dolova, ali i sad r Vladimirom Filipovićem iz Intituta za proučavanje lekovitog bilja ,,Dr Josif Pančić”.
*Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
-U našim krajevima se i ranije radilo po tim principima, ali se niko nije bavio kontrolom i niko to nije stavio na papir. Kod nas je to uobičajeno da se ništa ne tretira hemijom, pesticidima i herbicidima. Organska proizvodnja zahteva da se ispoštuju sva pravila od sejanja i sadnje do skladištenja gotovog proizvoda, kaže Miljana Rančić.
