Viši sud presudio da Kecmanovići plate ranjenom dečaku 2,6 miliona dinara
Viši sud u Beogradu doneo je 5. novembra 2025. godine presudu u parničnom postupku maloletnog tužioca A. B. protiv V. i M. Kecmanović, kojom su roditelji K. K. obavezani da solidarno isplate naknadu nematerijalne štete zbog povređivanja u masovnom zločinu u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“.

Prema presudi suda, tuženi V. i M. Kecmanović dužni su da maloletnom tužiocu isplate ukupno 2,6 miliona dinara, i to 1.000.000 dinara za pretrpljene fizičke bolove, 1.500.000 dinara za pretrpljen strah i 100.000 dinara za duševne bolove zbog naruženosti. U preostalom delu tužbeni zahtev odbijen je kao neosnovan do visine traženog iznosa.
Sud je naložio da se navedeni iznosi isplate sa zakonskom zateznom kamatom, počev od dana presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana od prijema prepisa presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate za period od dana podnošenja tužbe do dana presuđenja odbijen je kao neosnovan.
U obrazloženju presude navedeno je da je maloletni K. K. 3. maja 2023. godine, sa navršenih 13 godina i 10 meseci života, u OŠ „Vladislav Ribnikar“ koju je pohađao, upotrebom vatrenog oružja i municije čiji je vlasnik njegov otac V. Kecmanović, počinio masovno ubistvo, prilikom čega je maloletnog tužioca ranio pucnjem u levu nogu.
Iako je u trenutku izvršenja štetne radnje maloletni K. K. bio pod neposrednim nadzorom škole, sud je zauzeo stav da su tuženi roditelji odgovorni za štetu koju je njihovo dete prouzrokovalo, jer je ona nastala usled lošeg vaspitanja, propusta u vaspitanju i rđavih primera koje su mu dali, u skladu sa članom 168 Zakona o obligacionim odnosima.
Sud je ukazao da je tuženi Vladimir Kecmanović maloletno dete obučavao rukovanju vatrenim oružjem i vodio ga u streljanu, dok je istovremeno oružje i municija čuvano u porodičnom domu. Ocenjeno je da je u takvim okolnostima morao postojati znatno veći stepen pažnje i adekvatno obezbeđivanje oružja, imajući u vidu uzrast i psihofizički razvoj deteta.
Takođe je navedeno da je tužena M. Kecmanović bila upoznata sa tim da njihov sin pohađa obuku u streljačkom klubu, kao i da roditelji nisu vodili dovoljnu brigu o načinu na koji je dete provodilo vreme u periodu koji je prethodio događaju, omogućivši mu da neometano planira i priprema izvršenje štetne radnje u stanu u kojem je živeo sa njima.
Prema oceni suda, masovno ubistvo u kojem je K. K. usmrtio 10 osoba, od čega devet učenika, a ranio šestoro, predstavlja „antisocijalno delo suprotno osnovnim društvenim vrednostima, te se njegovi postupci moraju smatrati posledicom propusta u vaspitanju od strane roditelja“.
Iz tih razloga, sud je zaključio da su V. K. i M. K. solidarno odgovorni za naknadu nematerijalne štete maloletnom tužiocu, zbog telesne povrede zadobijene vatrenim oružjem, a prigovori nedostatka pasivne legitimacije ocenjeni su kao neosnovani.
Protiv ove presude moguća je žalba Apelacionom sudu u Beogradu u roku od 15 dana od dana prijema presude.
