Snažna solarna oluja pogodila Zemlju: Polarnu svetlost moguće videti i u drugim delovima Evrope
Snažna solarna oluja pogodila je Zemlju stvarajući povoljne uslove za pojavu polarne svetlosti. Iako se ovaj fenomen najčešće povezuje sa severnim delovima planete, pojačana aktivnost Sunca ponekad omogućava da se ovaj prizor vidi i na znatno nižim geografskim širinama.

Polarna svetlost, poznata kao aurora borealis na severnoj hemisferi, nastaje kada se naelektrisane čestice sudare sa atomima i molekulima gasova u gornjim slojevima Zemljine atmosfere.
Iako se često pojednostavljeno kaže da te čestice dolaze neposredno sa Sunca, nastanak ovog fenomena znatno je složeniji i uključuje delovanje Zemljinog magnetnog polja.
Sunce neprekidno izbacuje naelektrisane čestice u svemir, stvarajući tok plazme poznat kao solarni vetar. Kada on stigne do Zemlje, dolazi u interakciju sa njenim magnetnim poljem, koje usmerava kretanje čestica i štiti planetu od najvećeg dela solarnog zračenja. Promene u magnetnom polju, uključujući proces poznat kao magnetna rekonekcija, mogu da oslobode energiju i ubrzaju elektrone ka polarnim oblastima.
Kada se ti elektroni sudare sa atomima i molekulima kiseonika i azota u atmosferi, dolazi do emisije svetlosti. Tako nastaju karakteristične svetlosne zavese koje se prelivaju različitim bojama, najčešće zelenom, crvenom i ljubičastom.
Ovih dana pažnju astronoma privlači pojačana solarna aktivnost i mogućnost pojave geomagnetne oluje kategorije G2. Takve oluje mogu da prošire oblast u kojoj je polarna svetlost vidljiva, pa se ona, pod povoljnim uslovima, može pojaviti i daleko južnije od polarnih predela.
Ovi događaji deo su 25. solarnog ciklusa, tokom kojeg Sunce prolazi kroz periode pojačane aktivnosti, obeležene erupcijama i pojavom velikih grupa sunčevih pega. Ipak, mogućnost posmatranja polarne svetlosti zavisi od više faktora, među kojima su intenzitet geomagnetne oluje, oblačnost i svetlosno zagađenje.
Kako posmatrati polarnu svetlost
Za posmatranje polarne svetlosti najbolje je izabrati mesto sa tamnim nebom, daleko od gradske rasvete. Najpovoljniji uslovi obično su u severnim delovima Evrope, naročito u Norveškoj, Švedskoj, Finskoj i na Islandu.
Tokom snažnijih geomagnetnih oluja, svetlost se ponekad može videti i u ostalim delovima Evrope.
Posmatračima se savetuje da prate prognoze svemirskog vremena i obaveštenja astronomskih službi. Ipak, čak i kada su prognoze povoljne, pojava polarne svetlosti nije zagarantovana. Za uspešno posmatranje potrebni su vedro nebo, slaba svetlosona zagađenost i dovoljno snažna geomagnetna aktivnost.
Sezona posmatranja u severnim krajevima uglavnom traje od jeseni do ranog proleća, kada su noći duže. Mlad Mesec dodatno može da pomogne jer je nebo tada tamnije, ali oblačnost i intenzitet same polarne svetlosti ostaju presudni.
