Deca prenose prazničnu euforiju i na starije

Poštovani čitaoci, pred vama je serijal tekstova ,,Svet je igra“ koji obrađuje običaje u kojima su glavni akteri mališani i koji će biti preveden na jezike nacionalnih manjina.  Obradićemo običaje Srba, Rumuna, Slovaka, Hrvata i Roma na ovim prostorima.

U ovom i narednom tekstu govorićemo o običajima Hrvata u Banatu. Razgovarali smo sa etnologom Daliborom Mergelom i sa rukovodiocem dečje kreativne radionice pri Udruzi banatskih Hrvata Jelenom Šic.

U tradicionalnim zajednicama deca su od najranije dobi imala svoju ulogu u različitim običajima od kojih je većina bila od izuzetnog društvenog i religijskog značaja, objašnjava etnolog Dalibor Mergel. Njihovo učešće u običajnog praksi bilo je određeno brojnim verovanjima i predanjima. Detinjci, Materice i Oci, koji se obeležavaju u božićno vreme dobar su primer za to, počinje priču Mergel.

Pitali smo ga da nam kaže nešto o običajima u Banatu koji su se zadržali do danas, a u kojima učestvuju i deca, poput običaja korinđanja uoči Božića.

– Većina narodnih običaja koji su se do danas zadržali predstavljaju hristijanizovane oblike prethrišćanskih verovanja. Što znači da njihovi koreni sežu u doba kada su naši preci bili pagani. Kada konkretno govorimo o banatskim korinđašima, čijim se pandanom u Sremu mogu smatrati vertepi, u pitanju su povorke dece koja veče pred Božić po julijanskom ili gregorijanskom kalendaru prigodnim pesmama čestitaju ovaj praznik domaćinima i za svoj trud dobijaju nagrade poput voća, slatkiša i tome slično. I sami svake godine možemo da posvedočimo da se pomenuti običaj održava i do danas u Banatu i da ga usvaja i stanovništvo koje se u naše krajeve doselilo nakon Drugog svetskog rata. Stariji meštani Starčeva pamte da su pravoslavci nekada 24. decembra korinđali kod katoličkih porodica, a katolici 6. januara kod pravoslavnih. Zanimljivo je i to da se urbanizacijom gradova korinđanje danas premestilo u stambene zgrade, što je činjenica koja govori o transformativnom potencijalu ovog običaja i njegovom prilagođavanju savremenom načinu života – kaže Mergel.

Jelena Šic je od 2021. godine rukovodilac dečje kreativne radionice u Starčevu koja radi pri Udruzi banatskih Hrvata. Rad sa decom je divan sam po sebi, a posebno kada se svi pripremaju za praznike, kaže ona.

– S obzirom na to da su nekolicina mojih prijatelja članovi Udruge banatskih Hrvata, a između ostalih i moj suprug, bilo je logično da se priključim i ja zarad lepog druženja i zanimljivih manifestacija koje je organizovala ova udruga. Kada sam se učlanila, Nikola Pavlić, predsednik udruge, znajući da sam već vodila jednu dečju radionicu, predložio mi je da oformimo kreativnu sekciju tj. radionicu za decu članova. Naravno, prihvatila sam. U tu priču uključila se i Nina Milinković Kalić, mlada majka i veoma kreativna i inovativna osoba. To je bio pun pogodak, a sve se dogodilo decembra 2021. godine, što se pokazalo kao odličan tajming jer je dolazio najveći katolički praznik Božić, a ujedno i najveći događaj u godini za katoličku zajednicu, kada se božićni duh oseća nedeljama pre samog praznika – priča Jelena Šic.

Kako su prvi polaznici reagovali i za koji običaj ste se prvo pripremili?

– Deca su bila euforična i u prazničnom raspoloženju. Krenuli smo stidljivo, subotom, kada nema škole. U početku je dolazilo desetoro dece. Sada stalna postava najaktivnijih broji njih šest. Prvo šta smo pravili bio je veliki božićni venac pun ukrasa. Taj venac sada krasi oltar katoličke crkve u Starčevu. Svako dete je izrezalo po jednu zvezdu od crvenog kartona na kojoj je napisalo svoje ime. Inače, uz radosno iščekivanje Božića tu je i advent. Počinje krajem novembra, traje do 24. decembra, u zavisnosti od godine. Tada se pravi adventski venac, što su deca radosno prihvatila.

Možete našim čitaocima da kažete nešto više o adventskom vencu? Većina o njemu zna samo iz božićnih filmova.

– Venac se sastoji od četiri velike sveće. Ukrašava se grančicama zimzelena, cvećem, bobicama, a može se dodati i lovor ili ruzmarin. Adventska boja je ljubičasta, a svaka sveća ima svoje značenje, tako da prva predstavlja nadu, druga simbolizuje mir, treća radost, a četvrta ljubav. Deci uvek prvo kažem koju reč o samom prazniku koji predstoji, pa onda krećemo da se igramo i stvaramo.

Etnologa Dalibora Mergela pitamo da li su se običaji vremenom izmenili i koliko?

– Kako sam već napomenuo, većina običaja podložna je izmenama i transformacijama. Sam podatak da brojni narodni, ali i hrišćanski običaji imaju pagansko poreklo, potvrđuje ovu tezu. Živeći u svojevrsnom globalnom selu gde je, između ostalih, veoma snažan uticaj američke kulture, vidimo da dolazi do sve veće popularizacije obeležavanja takozvane Noći veštica ili Halloween-a. Za njegov prodor u zemlje izvan anglosaksonskog govornog područja možda je najzaslužnija filmska industrija, a u najnovije vreme praćen je agresivnom komercijalizacijom verskih praznika svojstvenom globalno dominantnom ekonomskom sistemu. Prethodno navedeno upravo govori o promenama koje običaji mogu da pretrpe tokom vremena, te opstanu u veoma izmenjenom obliku.

U narednom tekstu od naših sagovornika ćemo saznati nešto više o agovima tj. pokladnim povorkama i o tome koliko i da li običaji odolevaju vremenu i novim tehnologijama. 

*Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

***

Poštovani čitatelji, pred vama je serijal tekstova „Svijet je igra“ koji se bavi običajima u kojima su glavni sudionici mališani i koji će biti preveden na jezike nacionalnih zajednica.  Obradit ćemo običaje Srba, Rumunja, Slovaka, Hrvata i Roma na ovim prostorima.

U ovom i narednom tekstu govorit ćemo o običajima Hrvata u Banatu. Razgovarali smo s etnologom, Daliborom Mergelom, i s voditeljicom dječje kreativne radionice pri Udruzi banatskih Hrvata, Jelenom Šic.

U tradicionalnim zajednicama djeca su od najranije dobi imala svoju ulogu u različitim običajima od kojih je većina bila od iznimne društvene i religijske važnosti, objašnjava etnolog, Dalibor Mergel. Njihovo sudjelovanje u običajnog praksi bilo je određeno brojnim vjerovanjima i pučkom predajom. Djetinjci, Materice i Oci, koji se obilježavaju u božićno vrijeme dobar su primjer za to, počinje priču Mergel.

Pitali smo ga može li nam nešto reći o običajima u Banatu koji su se zadržali do danas, a u kojima sudjeluju i djeca, poput običaja korinđanja uoči Božića.

– Većina narodnih običaja koji su se do danas zadržali predstavljaju kristijanizirane oblike pretkršćanskih vjerovanja. Što znači da njihovi korijeni sežu u doba kada su naši preci bili pogani. Kada konkretno govorimo o banatskim korinđašima, čijim se pandanom u Srijemu mogu smatrati vertepi, u pitanju su povorke djece koje večer pred Božić po julijanskom ili gregorijanskom kalendaru prigodnim pjesmama čestitaju ovaj blagdan domaćinima i za svoj trud dobivaju nagrade poput voća, slastica i tomu slično. I sami svake godine možemo posvjedočiti da se spomenuti običaj održava i do danas u Banatu i da ga usvaja i stanovništvo koje je u naše krajeve doselilo nakon Drugog svjetskog rata. Stariji mještani Starčeva pamte da su pravoslavci nekada 24. prosinca korinđali kod katoličkih obitelji, a katolici 6. siječnja kod pravoslavnih. Zanimljivo je i to da se urbanizacijom gradova korinđanje danas premjestilo u stambene zgrade, što je činjenica koja govori o transformativnom potencijalu ovog običaja i njegovoj prilagodbi suvremenom načinu života – kaže Mergel.

Jelena Šic je od 2021. godine voditeljica dječje kreativne radionice u Starčevu koja djeluje u okviru Udruge banatskih Hrvata. Rad s djecom divan je sam po sebi, a osobito kada se svi pripremaju za blagdane, kaže ona.

– S obzirom na to da je nekolicina mojih prijatelja aktivna u Udruzi banatskih Hrvata, među kojima i moj suprug, bilo je logično da se priključim i ja zbog lijepog druženja i zanimljivih manifestacija koje je ova udruga organizirala. Kada sam se učlanila, Nikola Pavlić, predsjednik udruge, znajući da sam već vodila jednu dječju radionicu, predložio mi je da oformimo kreativnu sekciju tj. radionicu za djecu članova. Naravno, prihvatila sam. U tu priču uključila se i Nina Milinković-Kalić, mlada majka i veoma kreativna i inovativna osoba. To je bio pun pogodak, a sve se dogodilo u prosincu 2021. godine, što se pokazalo kao odličan trenutak jer je dolazio najveći katolički blagdan Božić, a ujedno i najveći događaj u godini za katoličku zajednicu kada se božićni duh osjeća tjednima prije samog blagdana – kaže Jelena Šic.

Kako su prvi polaznici reagirali i za koji ste se običaj prvo pripremili?

– Djeca su bila euforična i u blagdanskom raspoloženju. Krenuli smo sramežljivo, subotom, kada nema škole. U početku je dolazilo desetero djece. Sada stalna postava najaktivnijih broji njih šest. Prvo što smo radili bio je veliki božićni vijenac pun ukrasa. Taj vijenac sada krasi oltar katoličke crkve u Starčevu. Svako dijete izrezalo je po jednu zvijezdu od crvenog kartona na kojoj je napisalo svoje ime. Inače, uz radosno iščekivanje Božića tu je i advent. Počinje koncem studenog i traje do 24. prosinca, ovisno o godini. Tada se pravi adventski vijenac, što su deca radosno prihvatila.

Možete li našim čitateljima reći nešto više o adventskom vijencu? Većina o njemu zna samo iz božićnih filmova.

– Vijenac se sastoji od četiri velike svijeće. Ukrašava se grančicama zimzelena, cvijećem, bobicama, a može se dodati i lovor ili ružmarin. Adventska boja je ljubičasta, a svaka svijeća ima svoje značenje, tako da prva predstavlja nadu, druga simbolizira mir, treća radost, a četvrta ljubav. Djeci uvijek prvo kažem koju riječ o samom blagdanu koji predstoji, pa onda se krećemo igrati i stvarati.

Etnologa, Dalibora Mergela, pitamo jesu li se običaji s vremenom izmijenili i koliko?

– Kako sam već napomenuo, većina običaja podložna je izmjenama i transformacijama. Sam podatak da brojni pučki, ali i kršćanski običaji imaju pogansko podrijetlo, potvrđuje ovu tezu. Živeći u svojevrsnom globalnom selu gdje je, među ostalim, veoma snažan utjecaj američke kulture, vidimo da dolazi do sve veće popularizacije obilježavanja takozvane Noći vještica ili Halloweena. Za njegov prodor u zemlje izvan anglosaksonskog govornog područja možda je najzaslužnija filmska industrija, a u najnovije vrijeme praćen je agresivnom komercijalizacijom vjerskih praznika svojstvenom globalno dominantnom ekonomskom sustavu. Prethodno navedeno upravo govori o promjenama koje običaji mogu pretrpjeti tijekom vremena te opstanu u veoma izmijenjenom obliku.

U idućem tekstu od naših sugovornika doznat ćemo nešto više o agovima tj. pokladnim povorkama i o tome odolijevaju li običaji vremenu i novim tehnologijama i koliko. 

U tradicionalnim zajednicama deca su od najranije dobi imala svoju ulogu u različitim običajima od kojih je većina bila od izuzetnog društvenog i religijskog značaja, objašnjava etnolog Dalibor Mergel. Njihovo učešće u običajnog praksi bilo je određeno brojnim verovanjima i predanjima. Detinjci, Materice i Oci, koji se obeležavaju u božićno vreme dobar su primer za to, počinje priču Mergel.