Društvo

O Agovima i drugim običajima

Izvor: 
M.L./M.D. Čet, 01/12/2022 - 09:46











Poštovani čitaoci, pred vama je serijal tekstova ,,Svet je igra“ koji obrađuje običaje u kojima su glavni akteri mališani i koji će biti preveden na jezike nacionalnih manjina. Obradićemo običaje Srba, Rumuna, Slovaka, Hrvata i Roma na ovim prostorima.

U ovom tekstu nastavljamo razgovor o običajima Hrvata u Banatu, akcenat stavljamo na agove i razgovaramo sa etnologom, Daliborom Mergelom, i rukovodiocem dečje kreativne radionice pri Udruzi banatskih Hrvata, Jelenom Šic.

Jelena je na čelu ove radionice od 2021. godine. Kaže da u moru negativnosti, tehnologija i mobilnih telefona ova radionica dođe i njoj i deci kao beg i rasterećenje.

- Kada je došlo vreme da obeležimo agove ili poklade, odlučila sam da to bude na naš način. Po tradiciji, agovi ili poklade dešavaju se sredinom februara. Strašnim maskama, galamom, lupanjem štapova i klepetuša tera se zima i priziva proleće. Moja ideja je bila da deca ne prave strašne maske. Oni su temperama bojili i ukrašavali bele majice koje su tog dana nosili. Bili su umetnici koji su šarenilom i bojama pomogli proleću da otera zimu. Na svoj način. Možda ove godine u februaru nismo oterali zimu s obzirom na to da je narednih dana padala kiša, krenula susnežica, bilo je hladno... Ali svakako smo prizvali dosta pozitivne energije.

Etnolog Dalibor Mergel nam više kaže o ovom običaju:

- Kada govorimo o agovima, u Starčevu ih je priređivao katolički živalj u vreme poklada, to jest tri dana pre početka korizme ili uskršnjeg posta, koji je nekada bio veoma strog. Za njegovog trajanja nisu bila dozvoljena veselja, svadbe, pa ni konzumacija alkohola, zbog toga što priprema za Veliki petak, najtužniji dan za hrišćane, podrazumeva pokornički stav. Prvi dan agova bio je namenjen deci - malim agovima, drugog dana na pokladni ponedeljak defilovali su malo stariji, takozvani veliki agovi, a u utorak odrasli muškarci i žene čije su se povorke nazivale didovi i bile su najmasovnije i najozbiljnije. Išli su od kuće do kuće, šalili se s prolaznicima, ulazili u dvorišta, plašili ukućane, a naročito su zadirkivali mlađe žene i snaše. Najčešće su prikazivali svatove koji su neretko uključivali i inverziju polova, tako da je na primer mlada bila muškarac, a mladoženja žena. Već sutradan se obeležavala Čista sreda, dan obaveznog posta i nemrsa. Deca su imala najbezazlenije maske, ali su se i oni trudili da zastraše svoje vršnjake i ostale meštane koji su se u vreme povorke zatekli na ulici. Domaćice su u pokladno vreme spremale i posebnu vrstu kolača, šprickrofne – pojašnjava etnolog Mergel i podseća da su slične povorke u vreme poklada i danas izuzetno žive na krajnjem jugu Banata, konkretno kod Rumuna u selu Grebenac gde se nazivaju fašanke i karnevalskog su karaktera. U njima takođe učestvuju deca.

Za katolički Uskrs deca, polaznici kreativne radionice u Starčevu, nakon čitanja uskršnjih pesmica  i ukrašavanja prostorija udruge, dobijaju uskršnje paketiće.

- Učimo decu da se raduju sitnicama i da poštuju starije, običaje i svoju veru. Moji planovi za dalje su nabavljanje sredstava za veću količinu materijala kako bi uključila i decu van udruge, decu koja su voljna da se druže i kreativno stvaraju, takođe, planiramo da pokrenemo i pozorištance, puno osmeha i pozitivne energije – kaže Šicova.   

Na kraju, pitali smo etnologa koliko običaji uspevaju da odole zubu vremena i novim tehnologijima, načinima života, i hoće li moći da opstanu?

- Iz etnološkog i antropološkog ugla gledano, običaji imaju potencijal da se održe upravo kroz oblast zabave ili dečje igre. Tako da smatram da nema razloga za strah od izumiranja ili nestanka običaja, čak bih rekao da postoje brojni slučajevi njihove revitalizacije. Pokladne običaje u Starčevu prošle godine su upravo oživeli najmlađi za koje je to bila divna prilika za druženje i igru, ali i ispoljavanje kreativnosti kroz izradu živopisnih maski – izjavio je Dalibor Mergel. 

*Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Poštovani čitatelji, pred vama je serijal tekstova „Svijet je igra“ koji obrađuje običaje u kojima su glavni sudionici mališani i koji će biti preveden na jezike nacionalnih zajednica. Obradit ćemo običaje Srba, Rumunja, Slovaka, Hrvata i Roma na ovim prostorima.

U ovom tekstu nastavljamo razgovor o običajima Hrvata u Banatu, a naglasak stavljamo na agove o kojima razgovaramo s etnologom, Daliborom Mergelom, i voditeljicom dječje kreativne radionice pri Udruzi banatskih Hrvata, Jelenom Šic.

Jelena je na čelu ove radionice od 2021. godine. Kaže da u moru negativnosti, tehnologija i mobitela ova radionica dođe i njoj i djeci kao bijeg i rasterećenje.

– Kada je došlo vrijeme da obilježimo agove ili poklade, odlučila sam da to bude na naš način. Po tradiciji, agovi ili poklade događaju se sredinom veljače. Strašnim maskama, galamom, lupanjem štapova i klepetuša tjera se zima i priziva proljeće. Moja ideja bila je da djeca ne prave strašne maske. Oni su temperama bojali i ukrašavali bijele majice koje su tog dana nosili. Bili su umjetnici koji su šarenilom i bojama pomogli proljeću da otjera zimu. Na svoj način. Možda ove godine u veljači nismo otjerali zimu s obzirom na to da je idućih dana padala kiša, krenula susnježica, bilo je hladno... No, svakako smo prizvali dosta pozitivne energije.

Etnolog, Dalibor Mergel, više nam kaže o ovom običaju:

– Kada govorimo o agovima, u Starčevu ih je priređivao katolički živalj u vrijeme poklada, to jest tri dana prije početka Korizme ili uskršnjeg posta, koji je nekada bio veoma strog. Za njegova trajanja nisu bila dozvoljena veselja, svadbe, pa ni konzumacija alkohola, zbog toga što priprava za Veliki petak, najtužniji dan za kršćane, podrazumijeva pokornički stav. Prvi dan agova bio je namijenjen djeci - malim agovima, drugog dana na pokladni ponedjeljak defilirali su malo stariji, takozvani veliki agovi, a u utorak odrasli muškarci i žene čije su se povorke nazivale didovi i bile su najmasovnije i najozbiljnije. Išli su od kuće do kuće, šalili se s prolaznicima, ulazili u dvorišta, plašili ukućane, a osobito su zadirkivali mlađe žene i snaše. Najčešće su prikazivali svatove koji su nerijetko uključivali i inverziju polova, tako da je primjerice mlada bila muškarac, a mladoženja žena. Već sutradan se obilježavala Čista srijeda, dan zapovijedanog posta i nemrsa. Djeca su imala najbezazlenije maske, ali su se i oni trudili zaplašiti svoje vršnjake i ostale mještane koji su se u vrijeme povorke našli na ulici. Kućanice su u pokladno vrijeme pripravljale i posebnu vrstu kolača, šprickrofne – pojašnjava etnolog Mergel i podsjeća da su slične povorke u vrijeme poklada i danas izuzetno žive na krajnjem jugu Banata, konkretno kod Rumunja u selu Grebenac gdje se nazivaju fašanke i karnevalskog su karaktera. U njima također sudjeluju djeca.

Za katolički Uskrs, djeca, polaznici kreativne radionice u Starčevu, nakon čitanja uskrsnih pjesmica i ukrašavanja prostorija udruge, dobivaju uskrsne paketiće.

– Učimo djecu da se raduju sitnicama i poštuju starije, običaje i svoju vjeru. Moji planovi za dalje su nabava sredstava za veću količinu materijala kako bih uključila i djecu izvan udruge, djecu koja su voljna družiti se i kreativno stvarati, također, planiramo pokrenuti i malo kazalište, puno osmijeha i pozitivne energije – kaže Šic.   

Na kraju, pitali smo etnologa koliko običaji uspijevaju odoljeti zubu vremena i novim tehnologijima, načinima života, i hoće li moći opstati?

– Iz etnološkog i antropološkog kuta gledano, običaji imaju potencijal održati se upravo kroz područje zabave ili dječje igre. Tako da smatram da nema razloga za strah od izumiranja ili nestanka običaja, čak bih rekao da postoje brojni slučajevi njihove revitalizacije. Pokladne običaje u Starčevu prošle su godine upravo oživjeli najmlađi za koje je to bila divna prigoda za druženje i igru, ali i ispoljavanje kreativnosti kroz izradu živopisnih maski – izjavio je Dalibor Mergel.








Marketing



Najnovije vesti