• I’M SERBIAN IN MELBOURNE

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
    013 Info

    piše: Jasmina Topić

     

    Kada je nakon nekoliko dana izgubio i Mari, u meču sa fenomenalnim Mišom Zverevim, nekako mi je bilo lakše. Jeste, rekli su mi da sam baksuz, ali sad mi je bilo lakše. Nije da ću reći sve unapred, ali meč je predala i Olga Danilović zbog povrede, a radovala sam se tom meču, a i David Gofan je izgubio nakon što sam dobila njegov autogram, ali sigurno, ma sto posto nije do mene?! –

     

    Da i je prethodni pasus bio uvod, intermeco ili ono što bi trebalo da pročitate samo između redova, odaberite po želji, vraćamo se pred ulaz u Melburn park. Moje moći svakako nisu ,,proradile“ na Federeru i Nadalu, ali o tome u narednom tekstu. Karta je bila za večernji program koji kreće od 19h po lokalnom vremenu, gužva ispred ulaza u park. Ozbiljno obezbeđenje, ozbiljna organizacija, a sve izgleda krajnje jednostavno, drugim rečima – funkcioniše! Iz grada, prometne Flinders St. u najužem centru, ide specijalan tramvaj koji staje ispred Rod Laver i Hisens arena. Tu je obezbeđenje koje pomaže sluđenim posetiocima. Svaka karta ima barkod pomoću kojeg se ulazi. Sve i da hoćete nekog da podmitite, ne može. Čist račun, duga ljubav – prema tenisu. Oko 18 sati Garden Square i prostor oko terena br. 3 bio je prepun ljudi, a miris hrane natkrio je ,,sitno“ nebo kod ulaza kao izmaglica u kojoj se mešaju uzbuđenje, iščekivanje, i glad svakako – i za hranom i za teniskim mečevima. Zagriženi su sigurno potrošili ušteđevinu da bi došli i gledali teniske ljubimce, drugima jednostavno prija da budu prisutni, trećima viđeni, četvrti su tu zbog piva, peti…sad već nemam pojma. Sto ljudi – sto ćudi, zar ne. Tenis je ipak zajednički imenitelj. Mikrosvet žute teniske loptice, i oznake AO. Mikrosvet, a trenutno sve. Znate ono: Beograd je svet. E, pa, Melburn je svet, trenutno.

     

     

    U prvoj nedelji turnira, moguće je posmatrati veliki broj mečeva koji se održavaju na manjim terenima, u koje ubrajam i terene 2 i 3 (najveće posle tri arene: Margaret Kort, Rod Lejver i Hisens), od ukupno 28 terena ubeleženih na mapi za lakše snalaženje. Postoji tzv. ground pass koja košta 45 australijskih dolara i ona vam omogućava ulaz u kompleks odakle možete da pratite mečeve na pomenutim terenima (mada je za određene mečeve na terenima 2 i 3 bila potrebna karta, ali tu je već moglo da se snađe), prisustvujete treninzima teniskih zvezda, razgledate park, kupujete suvenire ili tenisku opremu, pijete pivo i gledate u nebo Melburna i pitate se kakvo će vreme biti za dva sata – jer ovde je moguće doživeti sasvim sigurno tri od četiri godišnja doba.

     

    Čim smo sestra i ja ušle, Garden Square je bio krcat. Ljudi su sedeli na stolicama, travi, betonu, pili pivo, aperol, ili jeli, i pomno posmatrali sasvim sigurno meč dana između Nadala i mlađeg od braće Zverev – Aleksandra. U vazduhu je zaista bilo pravo tenisko uzbuđenje. Nema veze što nismo bili blizu terena, jer ga je sakrivao zid teniskog kompleksa poznatog po imenu jednog od najvećih tenisera – Roda Lejvera. Svaki poen je ispraćen aplauzom, uzvikom, reakcijom, u zavisnosti prema kome su išle simpatije. A opšti je utisak, da je kod teniskih ljubitelja proradila nostalgija za vremenom velikog rivalstva Nadala i Federera, i evo ta groznica se pojačava kako se bližimo finalu turnira. Tako da da, definitivno, mnogo njih priželjkuje ovo finale, a kako igraju sve je moguće. Sve je, dakle, kasnilo zbog pomenutog meča koji se otegao na pet setova, na Rod Laver arenu nije moguće bilo ući pre 19.30 pa je to bilo taman da se prošetamo, bolje reći probijamo kroz gužvu. Jednu stvar sam već naučila za ovih sedam dana ovde: gde god vidiš red, to znači da je nešto ekskluzivno, ili dobro ili trenutno popularno. A inače, svuda po gradu, malo malo pa je tako, pa i ovde u ovom ograđenom teniskom svetu.

     

     

    Ako vas interesuju cene, onda su za naše pojmove sky high. Iz lokalne perspektive 7.5 aus dolara ne zvuči puno za čašu piva (mada su njihove mere dosta drugačije nego naše) ali kad prevedete u dinare to je 655 dinara (po tom, onih gorepomenutih 45 aus dolara za ground pass dođe oko 3700 dinara). Ako nema ko ili nemate kod koga, ovde, cela avantura dolaska na jedno ovako veliko tenisko takmičenje i događaj u svetskim okvirima, zaista je preskupa, ako ne i nemoguća misija. Sad mislim da razumem zašto se Đoković, pa u stvari i svi teniseri zahvaljuju publici na dolasku i podršci. Znate šta, i treba! Koliko ,,koštaju“ apsolutno. Koliko je sport globalni fenomen, i ozbiljan biznis, opet, apsolutno.

     

     

    (nastaviće se)

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
  • NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 96H

    Ostalo iz kategorije Društvo