• PANČEVO: Od 3. decembra „Umetnost, arhitektura, dizajn“ u Galeriji savremene umetnosti

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
    013 Info

    Petnaesta izložba „Umetnost, arhitektura, dizajn“ biće otvorena od 3. do 18. decembra u Galeriji savremene umetnosti Kulturnog centra Pančeva.

    Ove godine tema je  Transformacije: savremena umetnost u/o arhitekturi, a izlagaće. Nadežda Kirćanski, Branislav Nikolić, Nikola Radosavljević, Neli Ružić, Aleksandra Sojak-Borodo, Ivan Šuletić, Nina Todorović

    Selektor i kustos je Sonja Jankov.

     

     

    Interdisciplinarno sagledavajući odnos savremenih umetničkih praksi, dizajna i arhitekture, izložba Transformacije: savremena umetnost u/o arhitekturi daje pregled umetničkih intervencija izvedenih u mediju instalacije, crteža, knjige umetnika, koncepta za montažni urbani mobilijar, svetlosne instalacije i video-rada. S jedne strane, izložba obuhvata radove koji referišu na arhitekturu kako bi se problematizovalo ono što ona predstavlja ili simboliše. S druge strane, izložba daje prikaz odabranih savremenih umetničkih instalacija koje su izvedene in situ, u okviru arhitektonskih zdanja izgrađenih u periodu modernizma. Obe vrste radova, menjanjem prostora ili simboličkim premeštanjem jednog prostora u drugi, ukazuju na načine na koje koristimo arhitekturu, ali i na načine na koje bismo mogli da je koristimo.

     

    Kako arhitektura definiše našu (i)mobilnost, ali i obrnuto, kako naša (i)mobilnost utiče na arhitekturu, pitanja su koja postavljaju izloženi radovi Nadežde Kirćanski i Neli Ružić. Umetnička praksa Nadežde Kirćanski često tematizuje intenzivirano kretanje koje savremeno društvo nameće kao nuždu. To kretanje je nekada prikazano u njegovom negativu – čekanju, to jest u stanju stagniranja koje nalažu različite životne ili administrativne situacije, nekad je tematizovano recikliranjem grobnih spomenika i njihovog korišćenja kao materijala za izgradnju puteva, nekada ironičnim pozicioniranjem sidra kao ready-madea, a nekad prikazivanjem tramvaja koji kao zmija sam sebi jede rep rezultirajući time da njegovi putnici nigde ne stižu. Neli Ružić svetlosnom intervencijom na napuštenom i ruiniranom dalmatinskom motelu koji je 1965. dizajnirao arhitekta Ivan Vitić, ukazuje na odnos arhitekture i magistrala, na odnos između planiranja, vizije, turističke idustrije, ideologije i smene u tržišnim porecima. Iz ovih radova se vidi da arhitektura postaje označitelj perioda istorije/sadašnjosti i različitih društveno-političkih konteksa koji su u stvari ti koji zavise od naše (i)mobilnosti.

     

    Aleksandra Sojak-Borodo, koja se specijalizovala u domenu crteža, poslednjih nekoliko godina polje crteža proširuje na stvaranje stilizovanih maketa modernističkih zgrada izgrađenih u Poljskoj od pedesetih do osamdesetih godina prošlog veka. Crteže ili pretvara u ambijentalne instalacije preko celih zidova galerije ili stvara trodimenzionalne crteže, od kojih neke deca u okviru radionica koriste kao bojanke i koje posetioci nose kući. Zgrade iz gradova jedne države, nastale u određenom periodu istorije, tako postaju simbolično prenete i distribuirane u drugim gradovima, u savremenom kontekstu. Izbijanjem pandemije covid-19 ova praksa medijalizacije arhitekture iz drugih država dobila je novu težinu i značenje.

     

    Putem crteža se arhitekturi okreće i Ivan Šuletić, serijalno multiplirajući motive stambenih blokova u svojim radovima da bi ukazao na serijalnu masovnu proizvodnju arhitekture, na njenu nekadašnju minimalnost omeđenu samo na funkcionalnost, ali i na nekontrolisano metastaziranje urbanog tkiva koje jede sav prostor. Takva klonirana arhitektura, koja se poput ćelije umnožava deobom u svim pravcima, u svim delovima sveta, gubi na kvalitetu koji arhitektura treba da ima i gubi sve one funkcije koje njenim korisnicima omogućavaju niz najrazličitijih aktivnosti. Repeticiju i umnožavanje jednog objekta koji ima svedene arhitektonske odlike, koristi i Nikola Radosavljević stvarajući instalaciju koja se može sklopiti u knjigu i premestiti na drugo mesto poput šatora. Odabiranjem vizuelnog znaka s jakim značenjskim nabojem – vojničkog šatora – Radosavljević nas navodi na razmišljanja o istoriji, sadašnjosti, globalnim promenama i stvarima u prošlosti koje se ne mogu promeniti, ali koje se ne moraju ponoviti.

     

    Branislav Nikolić se elementima arhitekture isto okreće kao likovnim i značenjskim elementima i koristi ih da bi stvorio duhovite i ironične objekte koji ukazuju na apsurdne pojave koje savremeno doba donosi. Кako nam komodifikacija i postfordizam nude bespreglednu varijabilnost proizvoda koji su u principu isti, Nikolić uviđa da je isti slučaj i s nematerijalnim stvarima, pogotovo kada se sagledaju iz globalne perspektive. Iz te pozicije stvara objekat katedrale od radijatora, modifikuje mobilne Toi-toi toalete u ispovedaonice i stvara kovertibilne objekte koji su dizajnirani da se lako menjaju iz fabrike u katedrale, iz katedrale u džamije, itd. Кombinovanjem produkt dizajna, masovne serijske proizvodnje gotovog produkta s hibridnim funkcijama i značenjima arhitektonskih objekata, radovi Nikolića problematizuju komodifikaciju i masovnu proizvodnju oprosta, duhovnog, kulturološkog i svega onog nematerijalnog što čini zajednice onim što jesu.

     

    Nina Todorović u svojim radovima tematizuje i istražuje promenu urbanih pejzaža, pogotovo masovno rušenje porodičnih kuća u urbanim tkivima zarad izgradnje višespratnica. Кao i Nikolić, ona se tako dotiče tržišne vrednosti i sticanja dobiti na račun nečega, u ovom slučaju na račun osećaja pripadnosti gradu i sećanja iz detinjstva, sećanja o porodici s kojom se živelo u porodičnoj kući, prava na zadržavanje svega onoga što je omogućavalo život sa članovima porodice. Iz tog razloga, Nina Todorović rekonstruiše nestale vizure grada iz porodičnih sećanja. Preplitanjem sećanja individua sa sećanjima grada u vidu obrisa nekadašnjih urušenih ili demoliranih kuća, poistovećuje se prostor sećanja s fizičkim urbanim prostorom, arhivirajući tragove o njegovoj nekadašnjoj pojavnosti i životima koji su se odvijali u njemu.

     

    Izložba Transformacije: savremena umetnost u/o arhitekturi na taj način tematizuje arhitektonski prostor kroz savremene umetničke prakse koje se fokusiraju na menjajući karakter arhitekture, kao i uzroke i posledice tog menjanja. Time u prvi plan dolaze naši postupci, aktivnosti i radnje koje nam takva arhitektura omogućava. Кoristeći u istoj meri umetnost, arhitekturu i (produkt) dizajn, odabrani savremeni umetnici svojim radovima menjaju zatečena stanja, donose nam arhitekturu Poljske i Dalmacije u Pančevo, patentiraju nove funkcionalne objekte koji nam omogućavaju nove navike, ali isto tako i donose novine u sagledavanju i promišljanju umetnosti, arhitekture i dizajna.

     

    (izvod iz teksta Sonje Jankov za katalog izložbe)

    Petnaesta izložba „Umetnost, arhitektura, dizajn“ biće otvorena od 3. do 18. decembra u Galeriji savremene umetnosti Kulturnog centra Pančeva.

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
  • NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 96H

    Ostalo iz kategorije Kultura

    Vek pančevačke biblioteke

    Jubilarna godina biće godina modernizacije, kako bi se još veći broj sugrađana animirao da koristi pogodnosti čitaonice sa 110 mesta, knjiškog fonda od oko 200.000 knjiga i preko 50 serijskih […]