• Deset trenutaka koji su obeležili sportsku 2022. godinu

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
    013 Info

    Tog 18. decembra 2022. godine čitava Zemlja, a možda i još poneki veliki kamen u okolini vasione, ko zna, bila je usmerena ka jednom travnatom polju omeđenom belim linijama.

    Na tom polju se mnogo trčalo, pomalo plesalo, svađalo, a bogami i tuklo, uz prstohvat prave holivudske glume i foliranja, ali i borbe prsa u prsa.

    I niko nije smeo ni da trepne, da kojim slučajem ne propusti kakav važan detalj.

    Sve je na kraju, kako to obično biva, završeno uz poneku radosnicu i žalosnicu, ali i nečim što se ne viđa tako često – krunisanjem.

    Argentina je u finalu Svetskog prvenstva u fudbalu posle penala pobedila Francusku, u meču koji mnogi smatraju kao jedan od najboljih u istoriji, a Lionel Mesi istakao je ozbiljnu kandidaturu za najboljeg fudbalera u istoriji.

    I to će se pamtiti i prepričavati dokle god treći kamen od Sunca, odavno zaražen fudbalom, bude putovao po tami svemira.
    Ali to nije sve što je obeležilo sportsku godinu.

    Zato su stari odlikaši, poput Novaka Đokovića i ženske odbojkaške reprezentacije, doneli zlata i osmehe, dok su posle silnih petica jednu slabiju ocenu dobili vaterpolisti.

    Dakle, bilo je suza iz oba tabora – jer tako to obično biva.

    A za to vreme ljubitelji košarke u Americi učili su i dobro naučili taktove vojvođanskih tamburaša.

    Dugo čekani poljubac

    Mladi Lionel Mesi, potpuno ozbiljan, kao da se iz petnih žila trudi da mu nijedna emocija ne izađe na površinu lica, mirno prolazi pored „boginje“.

    Godina je 2014. i Mesi je upravo izgubio finale Svetskog prvenstva od Nemačke.

    Prolazi pored pehara i lice mu je kameno, ali njegove oči, dok gleda u trofej, pričaju na sav glas.

    U narednih nekoliko godina planeta je radila ono u čemu je najbolja – putovala kroz svemir, a vreme prolazilo – kao i Mesi, osvajajući trofeje.

    Među njima su tri zlatne lopte za najboljeg fudbalera sveta, još jedna Ligu šampiona i jedna Kopa Amerika, ali mu je ta „boginja“ ostala u mislima.

    I kada je mundijalski karavan prvi put stigao na Bliski istok, nekolicini velikana to je bila poslednja šansa da ga osvoje.

    Na prvom mestu bili su Mesi i Kristijano Ronaldo, koji se već duže vreme takmiče za najbolje fudbalere u istoriji.

    Ronaldov Portugal ispao je u četvrtfinalu od Maroka – prve afričke reprezentacije koja je stigla do polufinala nekog Mundijala – a Mesijeva Argentina do trofeja i istorije.

    I tako Mesi, osam godina posle poraza od Nemačke, nije samo prošao pored „boginje“.

    Polako zastao pored nje i poljubio je.

    I taj trenutak će mnogim ljubiteljima sporta biti prva asocijacija na 2022. godinu.

    Veliki snovi prerasli u košmare

    Međutim, turnir u Katar pamtiće se i još ponekim stvarima – kao prvi zimski mundijal, prvi koji je održan na Bliskom istoku, novoj bronzi Hrvatske i… Pa, učešću reprezentacije Srbije.

    „Orlovi“ su u Katar – kao i uvek – ispraćeni uz mnogo euforije.

    Snivali su se veliki snovi o pobedi nad Brazilom i plasmanu u osminu finala, a posle ko zna, na jednu utakmicu je sve moguće, lopta je okrugla i ostale floskule.

    Srbija je takmičenje opet završila u grupnoj fazi.

    „Momci su ovom stanju kakvom su zaista pružili maksimum, nekim igračima skidam kapu, mnogi ne bi u tim uslovima ni pomislili da igraju“, rekao je selektor Stojković posle eliminacije, pričajući o brojnim povredama igrača.

    „Želje su jedno, a mogućnosti drugo, niti sam razočaran previše, niti mogu da tražim više od igrača“, dodao je.

    Nova šansa za uspeh Srbije uslediće već 2026. na SP u Americi, Meksiku i Kanadi.

    Ukoliko „orlovi“ izbore plasman jedno je sigurno – euforija će biti podjednaka kao pred Katar.

    Jer na jednu utakmicu je sve moguće, lopta je okrugla.

    Deportacija i titule

    Kada se Novak Đoković jednog dana bude osvrnuo na burnu 2022, kroz glavu će mu proći niz slika, i lepih i ružnih, ali jedno je sigurno – dobro će je se sećati.

    Počela je imigracionim hotelom punim buba u Melburnu i deportacijom iz Australije, a završila se novim trofejima i pripremama za još jedan odlazak na Australijan open.

    „Cela godina bila je kao rolerkoster, nešto što nisam dosad doživeo“, izjavio je Đoković po osvajanju Završnog mastersa u Torinu, poslednjeg turnira u godini.

    „Bila je ovo godina sa mnogo uspona, nekih izuzetno velikih, ali, naravno, i nekih padova“, dodao je.

    Ono što će ostati upamćeno, jeste da je Đoković na kraju 2022. u vitrini imao 21. grend slem trofej i nastavio trku za najvećeg u istoriji belog sporta.

    Ali da je mogao da ima još koji – mogao je.

    Posle nekoliko meseci neigranja zbog australijske bure mogao da nastupi na Rolan Garosu, drugom grend slemu sezone, gde je u četvrtfinalu poražen od Rafaela Nadala.

    Na Vimbldonu, trećem Grend slemu sezone, takođe je igrao i osvojio titulu, ali je zbog odbijanja da se vakciniše protiv korona virusa propustio čitavu američku turneju.

    To znači Indijan Vels, Majami, Toronto, Sinsinati, ali i US Open, treći grend slem sezone.

    Godinu je završio sa jednim grend slemom manje od Nadala i jednim više od Federera, koji je u međuvremenu reket okačio o klin.

    Švajcarac se od profesionalnog tenisa oprostio u septembru, tokom revijalnog Lejver kupa u Londonu, koji su mnogi završili u suzama.

    Plakali su i Federer i Nadal i Đoković.

    Dominacija

    Reprezentacije Srbije i Brazila u poslednje dve decenije igrale su niz velikih mečeva, posebno u muškoj konkurenciji krajem devedesetih i početkom dvehiljaditih.

    Tada je su sa jedne strane mreže bili Andrija Gerić, Goran Vujović, Vanja i Vladimir Grbić, Slobodan Boškan, Ivan Miljković, Vasa Mijić, Đula Mešter, a sa druge strane Žiba, Anderson, Nalbert…

    Posebno se pamti duel iz četvrtfinala Olimpijskih igara 1996, kada je plava četa – nadimak reprezentacije Srbije u odbojci – bila bolja 3:2 i stigla na kraju do bronze.

    U ženskoj konkurenciji nije bilo toliko epskih duela, ali su svi očekivali veći otpor Brazilki u finalu Svetskog prvenstva u Holandiji i Poljskoj.

    Odbojkašice Srbije su ih savladale u oktobru i ne samo došle do do zlata, već i odbranile zlato osvojeno pre četiri godine u Japanu.

    „Ostala sam bez teksta… Ovaj tim, ove devojke, stručni štab… Završile smo turnir bez poraza“, rekla je posle meča Tijana Bošković, najbolja igračica Srbije.

    „Mnogo sam ponosna na sve ove devojke, na ceo tim.“

    Ako se uzme u obzir da su one u isto vreme i aktuelne prvakinje Evrope, a da u vitrini imaju i bronzu za Olimpijskih igara, jedno je jasno – odbojkašice Srbije su svetska sila.

    U poslednjim danima došlo je i do jedne velike promene u njihovom taboru.

    Selektor Danijele Santareli je podneo ostavku i preuzeo selekciju Turske, a na njegovo mesto je došao još jedan Italijan – Đovani Gvideti.

    Tamburaši u NBA ligi

    Visoki muškarac u sivom šorcu i crnoj majici na bretele polako zaustavlja čeze i konja, jedva zadržavajući suze.

    „Nema više starog čardaka ni đerma, ni debelog lada od bagrema“, čuju se tamburaši, dok se suze polako probijaju na njegovo lice.

    U istoriji NBA lige viđeno je mnogo neverovatnih trenutaka, stvari koje se graniče sa nemogućim i koje da nisu snimljene niko u njih ne bi poverovao.

    Ali niko do sada nije primio nagradu za najkorisnijeg igrača lige u – štali.

    Drugu godinu u nizu, Nikola Jokić je proglašen za najkorisnijeg igrača NBA lige, što mnogim superstarovima i velikanima igre među obručima nikada nije pošlo za rukom.

    Samo je 14 igrača u istoriji sa višestrukim MVP nagrada, u 21. veku su uzastopne dobili Janis Adentokumbo, Stef Kari, Lebron Džejms, Stiv Neš i Tim Dankan.

    I tako su zvaničnici Jokićevih Denver Nagetsa odlučili da dođu u maleni Sombor, grad na severu Srbije i iznenade ga MVP peharom.

    Denver je sezonu završio u prvoj rundi plejofa, gde je poražen od Golden Stejt Voriorsa, koji će kasnije stići i do još jedne NBA titule.

    Jokić je ipak imao zaista neverovatnu sezonu – sa prosečnih 27 poena i 13 skokova po utakmici, a usled povreda nekih od ključnih saigrača, sam je odvukao ekipu do plejofa.

    Tamo više nisu mogli, ali su konji jurili, a tamburaši svirali i obišli svet.

    I svi su naučili pesmu Zvonka Bogdana Već odavno spremam svog mrkova, jednu od Jokićevih omiljenih.

    „Neću više ići na tu stranu, jer ne mogu suze oku skriti – ili moram tugom okrenuti glavu, il’ plakati ili se napiti.

    „Sve je manje dobrih tamburaša, fijakera, snaša i salaša – sve je manje konja, konja koji jure, a u stvari nikuda ne žure“.

    Veliki snovi prerasli u košmare 2

    Jokić je u septembru bio i jedan od predvodnika reprezentacije Srbije na Evropskom prvenstvu, gde se takođe otišlo sa mnogo ambicija.

    Osnovano, rekli bi mnogi – pored MVP-ja NBA lige, tu je bio i Vasilije Micić, MVP Evrolige, najjačeg evropskog takmičenja u košarci.

    Miloš Teodosić, MVP Evrokupa, bio je treći igrač sa tom titulom, ali je njegovo ime precrtano sa spiska nekoliko dana po okupljanju reprezentacije.

    Ta odluka izazvala je brojne reakcije javnosti, ali je Pešić ostao pri njoj.

    Srbija je svakako na EP otišla sa moćnim timom – falili su samo povređeni Bogdan Bogdanović i Nemanja Bjelica – pa su se mnogi pred takmičenje imali velike nade.

    Jer„zemlja košarke“, kako mnogi u Srbiji nazivaju Srbiju, već dugo čeka na zlato – u eri selektora Aleksandra Đorđevića osvojena su tri srebra (Svetsko prvenstvo 2014, Olimpijske igre 2016, Evrobasket 2017).

    Poslednja titula osvojena je na Evropskom prvenstvu 2001. u Turskoj, kada je Jugoslaviju sa klupe predvodio Svetislav Pešić.

    Upravo je Pešić nasledio nasledio Đorđevića na kormilu Srbije, što je dodatno podgrejalo ambicije o zlatu.

    Srbija je grupnu fazu završila dominantno i u osmini finala usledio je meč protiv Italije.

    I bi šta bi – poraz od Italije u osmini finala, prilično bolan za sve.

    Pešić je nakon Evropskog prvenstva ostao selektor i Srbija je na putu da izbori plasman na Svetsko prvenstvo 2023. u Japanu, Filipinima i Indoneziji.

    Takmičenje počinje 25. avgusta i traje do 10. septembra i reprezentacija Srbije će – ukoliko se zaista plasira – i tamo otići sa velikim ambicijama.

    Pa se možda i sa dalekog istoka začuju neki tamburaši.

    Pad odlikaša

    Čim đaci odlikaši, koji u dnevniku i knjižicama imaju silne petice, malo popuste, pa se tu provuče i po koja dvojka ili trojka, mnogi se odmah pitaju šta se dešava.

    Tako bi se ukratko mogla opisati situacija sa vaterpolo reprezentacijom Srbije.

    U poslednje dve decenije, „delfini“ sa pedesetak takmičenja samo devet puta nisu doneli medalju.

    Međutim, srpski vaterpolisti upravo su se u Tokiju 2021. poslednji put popeli na pobednički podijum, što je dug post za sport sa tako dugom i bogatom tradicijom u Srbiji.

    Neka nova generacija vaterpolista otišla je 2022. na Evropsko prvenstvo i takmičenje završila u osmini finala.

    To znači da vaterpolisti prvi put od davne 1975. nisu bili među osam najboljih na nekom velikom takmičenju.

    Dejan Savić, dugogodišnji selektor, ubrzo je podneo ostavku, čime je završena jedna od najuspešnijih era u srpskom vaterpolu.

    Sa njim na kormilu reprezentacije, „delfini“ su dva puta osvojili zlato na Olimpijskim igrama, jednom bili šampioni sveta, a tri puta šampioni Evrope.

    Po kraju te ere pamtićemo i 2022. godinu.

    Savića je na klupi reprezentacije nasledio Uroš Stevanović, đak Partizanove škole vaterpola, jedne od najboljih u svetu, a sada trener kragujevačkog Radničkog.

    Ni on nije bez iskustva u reprezentativnom vaterpolu, vodio je mlađe selekcije.

    Let

    Ali jednoj odlikašici ponovo je u dnevnik upisano nekoliko petica.

    Letela je Ivana Vuleta čitave godine i kada je sletela donela je dva zlata – prvo sa Svetskog dvoranskog prvenstva u Beogradu, a potom i sa Evropskog dvoranskog prvenstva u Minhenu.

    I u Beogradu i u Minhenu je skočila velikih sedam metara i šest centimetara.

    „Ne znam šta bih vam rekla, zaista sam presrećna i nema reči koje bi opisale kako se trenutno osećam“, izjavila je Vuleta posle zlata iz Beograda.

    „Ovo je neka posebna emocija, veliko vam hvala, Srbijo“, dodala je.

    Krajem godine Španović i rvač Zurabi Datunašvili proglašeni su i za najbolje sportiste u Srbiji za 2022. godinu.

    Prvi evroligaški večiti derbi

    A 2022. dobro će pamtiti navijači Crvene zvezde i Partizana.

    Zvezda je u fudbalu prvi put posle nekoliko decenija obezbedila plasman u osminu finala nekog evropskog takmičenja, gde je usledio meč protiv Glazgov Rendžersa.

    Posle velike borbe, Rendžers je prošao među osam najboljih u Ligi Evrope.

    Crveno-beli su potom odbranili titulu peti put u nizu i zbog prilično lakšeg žreba svi su je već videli u Ligi šampiona.

    Poslednja prepreka na tom putu, umesto kakvih evropskih velikana, bio je izraelski Makabi iz Haife.

    Međutim, crveno-beli imali su dosta problema u tom dvomeču, da bi se na kraju sve završilo tragedijom – autogol Milana Pavkova u 90. minutu poslao je Makabi u krem evropskog fudbala.

    A navijači Partizana 2022. godinu posebno će pamtiti po košarci i povratku u Evroligu posle osam godina.

    Crno-beli su se vratili u Evroligu zahvaljujući pozivnici organizatora takmičenja, pošto je prethodno odlučeno da sledeće sezone neće učestvovati klubovi iz Rusije – CSKA i Zenit – zbog ruske invazije na Ukrajinu.

    Crno-beli su titulu prvaka Evrope osvojili 1992, a još tri puta su učestvovali na fajnal-foru, 1988, 1998. i 2010. godine.

    To znači i prvi evroligaški derbi u istoriji, koji će zaista otići u istoriju.

    Posle velike borbe i odlične košarke, Zvezda je slavila trojkom Nemanje Nedovića u poslednjim sekundama meča.

    Zbogom levonogom bombarderu

    A 2022. godina pamtiće se i po nečemu što je iznad sporta.

    Vest da je Siniša Mihajlović, nekadašnji igrač u Crvenoj zvezdi, Interu i Laciju, trener i selektor Srbije, preminuo je u 53. godini posle duge i teške bolesti, obišla je svet krajem decembra.

    Mihajlović je bio poznat po razornom udarcu levom nogom, podignutoj kragni na dresu, čvrstoj igri i burnom temperamentu, kao i jedan od najpoznatijih izvođača slobodnih udaraca u istoriji fudbala.

    Sahranjen je u Rimu, a od njega su se danima opraštali gotovo svi italijanski klubovi, Zvezda, Partizan, kao i veliki broj javnih i sportskih ličnosti.

    Tog 18. decembra 2022. godine čitava Zemlja, a možda i još poneki veliki kamen u okolini vasione, ko zna, bila je usmerena ka jednom travnatom polju omeđenom belim linijama.

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
  • NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 96H

    Ostalo iz kategorije Srbija

    U Srbiji dom košta od 400 do 4.802.000 evra

    Subotica je već tri godine prvi grad u Vojvodini po broju prodatih kuća, gde ih je od 2021. do 2023. prodato 3.152, a cene su bile od 1.000 do 245.000 evra. […]