• Ljudi stalno vrte ono što nemaju, minimalac u Srbiji nije incident

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
    013 Info

    Izvršna direktorka Centra za istraživanje javnih politika Tanja Jakobi, profesor ekonomije Slaviša Tasić i profesor Fakulteta političkih nauka Zoran Stojiljković slažu se da u poslednjih osam godina jeste skočila prosečna plata, ali ne smatraju da se radi o dramatičnim, tektonskim promenama, kao što tvrdi predsednik Srbije Aleksandar Vučić. Smatraju da je ekonomska nejednakost u društvu velika i ne smanjuje se, a problem je što 400.000 zaposlenih prima minimalac, piše N1.

    „Njihov standard je veoma nizak, jer imamo na raspolaganju keš kredite, ljudi stalno vrte ono što nemaju, kako bi nadomestili ono što im nedostaje da bi iole normalno živeli“, ocenjuje Jakobi.

    Stojiljković dodaje da „mi upadamo u socijalnu demagogiju, govorimo o minimalnoj zaradi kao da je incident, a prima je više od petine zaposlenih. U velikom broju sektora sve zarade nam se kreću oko minimalne“.

    Tasić smatra da svaka zarada mora odražavati ono što se dešava u ekonomiji, i ako se poveća minimalna zarada „dobijate nezaposlenost“ i dodaje da bi on oslobodio nameta sve zarade jer oni destimulišu rad i zapošljavanje.

    „Realan rast postoji, da li je to toliko dramatično, ne bih rekao, to je solidan rast, jeste uspeh, ali ne bih rekao da je neki svemirski uspeh“, kaže Tasić, komentarišući statistiku po kojoj je u poslednjih osam godina prosečna plata porasla za 180 evra.

     

    Stojiljković na pitanje da li je standard dramatično bolji nego pre osam godina, kaže da nešto vredi onoliko koliki su materijalni pokazatelji svega toga.

    „Srbija u poslednjih 20 godina ima podoptimalni razvoj koji jedva prelazi tri procenta godišnje. Mi smo tzv. super periferijsko društvo, nismo za poređenje ni sa zemljama srednje i istočne Evrope. Poredimo se samo sa zemljama iz bivše Jugoslavije koje još nisu u EU i eventualno sa Bugarskom“, navodi Stojiljković.

    Stojiljković koji je i deo Socio-ekonomskog saveta koji pregovara sa Vladom o uvećanju minimalne zarade, kaže da se nažalost spalo na pregovore o minimalnoj zaradi, jer ne možete parcijalno razgovarati o minimalnoj zaradi a da ne razgovarate o medijalnoj i prosečnoj.

    „Treba u ovoj zemlji da razgovaramo šta je optimalna održiva stopa razvoja. Šta je mera politike koja mora da se vodi od strane države koja će te razlike u platama smanjiti. Ovde imate tri posto onih koji dobro žive… Vlada vodi politiku u korist najbogatijih, servilna je prema stranom kapitalu, a nema mera socijalne politike. Ne znam zemlju u kojoj imate linearno oporezivanje, i bili tajkun ili klošar, plaćate 10 posto“, poručuje Stojiljković.

    Dodaje da traži da minimalna zarada vredi kao minimalna potrošačka korpa, a prosečna kao prosečna korpa, da se neoporezivi deo poveća do minimalne, ili čak medijalne zarade, da se progresivne poreske stope koje bi išle do 20 odsto uvedu za one koji imaju 90 ili 100 hiljada dinara, odakle bi se kompenzovali svi nedostaci.

    Tasić dodaje da bi smanjenje poreza bila i očigledna mera stimulisanja zapošljavanja mladih i da bi država to nadomestila povećavajući porez na potrošnju, „makar to bio i PDV“.

    Jakobi ocenjuje da kada je napravljena minimalna potrošačka korpa, to je bila politička odluka da se nešto može kupiti nekom platom. Dodaje da bi se i ona opredelila za progresivno oporezivanje zarada.

    „Problem su nekvalitetna radna mesta, smanjili smo stopu nezaposlenosti, ali je suština da mi najčešće imamo nekvalitetna radna mesta, koja prave te plate na minimumu“, smatra ona.

    Dodaje da je naš problem nekvalitetno zapošljavanje i dovođenje stranih investitora koji nude takve niske plate i loše uslove rada.

    Na pitanje zašto postoji razlika u visini plate između javnog i privatnog sektora, Tasić navodi da su u privatnom sektoru tržišne plate, dok u javnom sektoru uglavnom imamo kvalifikovaniju radnu snagu, te ima rezona da tu plate budu više.

    Dodaje da država u privatnom sektoru stimuliše te niske plate, preko subvencija koje daje stranim kompanijama.

    A upitan koliko inflacija, koja je u decembru bila 7,9 odsto na međugodišnjem nivou, ugrožava rast plata, on pojašnjava da mi već godinama imamo dva-tri odsto inflaciju, a pošto imamo „taj fiksni kurs koji je vezan za evro, što je dobro, sad prvi put imamo inflaciju evra zbog korone“, pa se samim tim to odražava i na dinar.

    Jakobi dodaje da ljudi koji imaju veće prihode neće toliko osetiti inflaciju, dok će oni sa malim osetiti mnogo više, tako da će ta nejednakost ostati. Naročito su ranjive one kategorije koje troše najviše na osnovne životne potrebe, koje i jesu najviše poskupele.

     

    Jakobi: Pomoć od sto evra mladima – groteskna

     

    A kako tumače državnu pomoć penzionerima i mladima, Tasić kaže da „jeste bilo čudno u vreme kovida da su penzioneri stalno dobijali pomoć, a nisu bili toliko ugroženi, nisu morali da rade, i smatra da se radi o politički uslovljenoj pomoći, dok Jakobi pomoć od sto evra mladima između 16 i 29 godina ocenjuje kao grotesknu.

    „Bilo bi mnogo bolje da imamo bolju politiku prema mladima, nego da im se daje pomoć od 100 evra. Osoba od 29 godina je možda već oformila svoju porodicu, šta njoj može da znači sto evra. Za mene je ovo groteskno… Mladi čovek kome date 100 evra i njemu je to jako bitno – meni je to jako potresno“, ocenjuje ona.

    Tasić smatra da je jedino rešenje za poboljšanje položaja radnika konkurencija među poslodavcima za radnike.

    „Kad budemo imali okruženje gde investitori rado dolaze, sa niskim doprinosima i porezima, onda u stvari imate najbolji tretman radne snage, jer im radnici trebaju i oni se takmiče za radnike. Ako imate realni rast, vođen ulaganjima, i stranim i domaćim, to je pravi način za poboljšanje položaja radne snage“, navodi Tasić.

    A kako gledaju na obećanje Vučića da će prosečna plata do 2025. godine dostići 900 evra, svo troje se slažu da treba videti šta će ona značiti u realnosti.

    „Ako nije rezultat realnog standarda onda ništa neće značiti“, ističe Jakobi.

    Tasić dodaje da je najbitnije šta će za tu platu moći da se kupi, a ne sam njen iznos.

    „Devetsto evra me ne fascinira, sve zavisi kolika je realna kupovna moć. Sve to zavisi od toga da li vi imate razvijenu privrednu strategiju koja vam omogućuje da rastete četiri-pet odsto na godišnjem nivou, a sa druge strane morate voditi odgovornu socijalnu politiku koja će smanjivati nejednakosti“, ukazuje on.

    Upitan šta je rešenje, on upozorava da se „mi užasno demografski praznimo, neće biti ljudi, vi već sada iznad Beograda (Vojvodina) ne možete neke profile da nađete za ovaj novac“.

    „A s druge strane, vi morate da se lišite oko 100.000 pretplaćenih bumbara, od politike do univerziteta, koji nemaju nikakve efekte i ne bi bili to što jesu da su u iole normalnom sistemu. Nema ničega bez razvoja, bez sposobne države koja ume i da investira i da raspoređuje. Imamo li mi u njenom aparatu kadrove koji to umeju“, pita Stojiljković.

     

    Izvršna direktorka Centra za istraživanje javnih politika Tanja Jakobi, profesor ekonomije Slaviša Tasić i profesor Fakulteta političkih nauka Zoran Stojiljković slažu se da u poslednjih osam godina jeste skočila prosečna plata, ali ne smatraju da se radi o dramatičnim, tektonskim promenama, kao što tvrdi predsednik Srbije Aleksandar Vučić.

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
  • NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 96H

    Ostalo iz kategorije Srbija

    Poskupeli i benzin i dizel

    U narednih sedam dana, litar evrodizela za maloprodaju koštaće 203 dinara, dok će cena bezolovnog benzina biti 190 dinara po litru, navodi […]