• VIDEO Srbija se seća stradalih i prognanih u „Oluji“. Potresan govor Sanje iz kolone

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
    013 Info

    Državni komemorativni skup posvećen sećanju na sve stradale i prognane Srbe povodom 27. godišnjice „Oluje“, održan je u Novom Sadu, na Trgu slobode.

    Predsednik Aleksandar Vučić rekao je okupljenima da patnja krajiškog čoveka nikada neće biti zaboravljena.

    Srpski član Predsedništva BiH Milorad Dodik istakao je da samo okupljeni i jedinstveni možemo da očuvamo sećanje. Patrijarh Porfirije, koji je služio parastos, poručio je u besedi da pamtimo svedočenja o stradanju, ali da naše pamćenje nije zlopamćenje.

    Sanja Vulić, koja je sa dvanaest godina bila u izbegličkoj koloni, obratila se okupljenima i rekla da su tuga i bol za ognjištem i danas prisutni.

     

    Sanja Vulić iz izbegličke kolone: Tuga i bol za ognjištem i danas prisutni

    Sanja Vulić, koja je sa dvanaest godina bila u izbegličkoj koloni, obratila se okupljenima i rekla da su u ovom tužnom danu njena osećanja pomešana.

    „Tuga i bol za ognjištem, rodnim krajem, rodom i dan danas su prisutni. Danas ovde, međutim, osećam i veliku čast i pre svega zahvalnost, prema gospodinu Vučiću, svim zvaničnicima i vama narode. Hvala vam svima što ste došli na ovo mesto večeras, što ne dozvoljavate da egzodus i progon 1995. godine padne u zaborava“, rekla je Vulićeva.

    Ističe da njena najranija sećanja dosežu do počeka 90-ih godina, kada sa uspostavom nove policijske stanice počinje i malteretiranje srpskog stanovništva, tada većinskog, u mestu Dvor na Uni u Hrvatskoj gde je i rođena.

    „Svi lepi događaji, radosni zvuci iz detinjstva potisnuti su. Izbrisani su fijucima metaka, oštrim zvukom razbijenih stakala…“, priča Vulićeva.

    Navodi da ih je otac na kratko, 1991. godine sklonio u šumu, te da ih je ubrzo izvukao iz šume i poslao put Kačareva u Srbiju.

    „Borba razuma i osećanja mojih roditelja tada, trajala je skoro tri meseca. Doneli su odluku da se vratimo, da mirno se borimo za opstanak naše loze, na našem ognjištu. Nismo nikome ništa nažao učinili. Dolaskom, dočekuje nas isto što smo i ostavili: svakodnevni zvuk topova, haubica, gorelo je nebo…“, kaže Vulićeva.

    Dodaje da 4. avgusta 1995. godine otac telefonom obaveštava majku da ima sat vremena da spakuje stvari i ode. „U strahu je sve izgledalo moguće. Sedamo u auto i krećemo put Banjaluke. Tog momenta kada smo stigli u Banjaluku, ništa ne znamo ni u ocu, ni o baki, prabaki, dedi. Znamo samo da su krenuli u koloni, zajedno sa svim ostalim srpskim narodom“, navodi Vulićeva.

    Ističe da je da je najteži trenutak, koji je proživela, bio kada su tri dana zaredom išli do raskrsnice u Banjaluci, kojom prolazi nepregledana kolona traktora, auto, motokultivatora, pokušavajući da pronađu njihove očeve.

    „To nam polazi za rukom tek četvrti dana, kada u Banjaluku stiže i naš otac. Vreme za pozdravljanje i grljenje nemamo. Ukrcava nas u stari, gradski autobus krećemo put Srbije. On ostaje i nastavlja traktorom iza nas. Tih 15, 16 sati putovanja, probijajući se kroz kolone vozila, traktora, gledamo strahote u kojoj starci umiru, najrođeniji plaču, sahranjuju ih pored puta bez obeležja“, navodi Vulićeva.

    Ističe da je prošlo 27 godina i da ih je, u međuvremenu Srbija prihvatila, kao i da iako nije rođena u Srbiji, smatra je svojom državom, a Novi Sad svojim gradom.

     

    Vučić: Nikada nećemo zaboraviti patnju krajiškog čoveka

    Predsednik Aleksandar Vučić rekao je da su dva razloga zbog kojih su se okupili da bi obeležili pogrom i težak zločin, najveće etničko čišćenje posle Drugog svetskog rata na evropskom tlu.

    „Prvi je tuga zbog ubijene dece, žena, staraca zbog 250.000 prognanih. Drugi je da bismo uprkos svima svedočili, da bi se ta svedočenja čula i da bi se, onako kako je to tražio Vizel, od svih koji slušaju načinili svoje svedoke. To je, da ponovo citiram velikog nobelovca, jedini lek za ravnodušnost, to je takođe naša obaveza opterećena krivicom zbog svih godina ćutanja, sramotnog i namernog zaboravljanja sopstvenih žrtava“, poručio je Vučić.

    Kaže da smo i sami bacali kamen na najtužniju kolonu u našoj istoriji. „Reći da je to vreme završeno i da više nema ćutanja i da zločina više neće biti, jeste najsvetije obaveza od koje nećemo odustati, ali to nije lako ispuniti“, istakao je Vučić.

    „Samo smo Srbi, razlike između nas nema, ni između Sanje iz Dvora na Uni, niti bilo kog Srbina iz Herceg Novog, Srbina iz Trebinja, Banjaluke, Pirota, Subotice, Novog Sada, Beograda. To što živimo u različitim državama ne znači da pripadamo različitim narodima“, dodao je.

    Svakodnevno kaže, napadaju Srbiju i naš narod. „Nikada nije dosta, koliko god da ćutimo, ne ćutimo dovoljno. Ne ćutimo dovoljno glasno, koliko god da molimo za mir, ne molimo dovoljno koliko bi oni želeli“, ukazao je predsednik. „Koliko god da priznamo svaku tuđu žrtvu, da pokažemo i pijetet iskažemo saučešće, nikada nije dovoljno“, primetio je Vučić.

    „Nikada nećemo zaboraviti patnju krajiškog čoveka, Srbina, koji je proteran, koji je izgubio svoju zemlju, svoju kuću svoju decu i svoje roditelje“, poručio je predsednik Srbije.

    Poručio je da Srbija želi mir gotovo po svaku cenu.

    „Doveli su nas do ivice, saterali su nas u ćošak. Rekao sam velikima u svetu da nemamo više kud, nemamo kuda da idemo, a kad je tako, onda ćemo čuvati i braniti naš narod, a vi gledajte možete li sa nama“, poručio je predsednik.

    Mnogi misle, ukazuje Vučić, da je trenutak u svetu da ga iskoriste za opšti napad na Srbiju i na srpski narod, zloupotrebljavajući situaciju u Ukrajini.

    „Ujedinili su se mnogi protiv nas, misleći da je ovo trenutak kada ponovo mogu da imaju podršku za uništavanje srpskog naroda. U jednoj stvari su pogrešili, to nije Srbija poraza, to nije ista Srbija, to nije Srbija koja će da vas se plaši i Srbija koje neće da stane pred vas. Mnogo ste pogrešili, čuvaćemo Srbiju“, rekao je Vučić.

    Srbija, kaže, zna da pamti i da se seća, da poštuje tuđe žrtve, ali ume i da čuva sećanje na svoje žrtve.

    „Nikada nećemo zaboraviti patnju krajiškog čoveka, Srbina, koji je proteran, koji je izgubio svoju zemlju, svoju kuću svoju decu i svoje roditelje“, poručio je predsednik Srbije.

    Vučić je rekao da tišina više nikada neće prekriti zločin nad Srbima.

    „Lekciju smo naučili. Više nikada neće tišina prekriti zločin nad našim narodom, niti ćemo ikada pristati na to da u mraku odlazimo bez glasa. Pritom, naša politika ostaće mir, mir i mir, gotovo po svaku cenu“, zaključio je Vučić.

     

    Dodik: Samo okupljeni i jedinstveni možemo da očuvamo sećanje i pamćenje

    Srpski član Predsedništva BiH Milorad Dodik rekao je da „deveti put ovde kažemo da nam se neće ponoviti, ali nam se ipak ponovilo“.

    „Ponovilo se isto ono što je bilo u Drugom svetskom ratu. Srbi su prognani. Tačno je, Oluja je pogrom, ona je zločin, ona je genocid, ona je etničko čišćenje, ona je kontinuitet onoga što smo mogli da gledamo iz Drugog svetskog rata. Konačno rešenje za Srbe, kako to kaže Tuđman, da nestanu, da se nikad ne oporave, ali eto, nismo nestali“, istakao je Dodik.

    „Srbi iz Krajine, polako ovde u Srbiji i u Republici Srpskoj, gde ih ima 56.000, polako se oporavljamo, svesni, uvereni, da samo okupljeni i jedinstveni možemo da očuvamo i sećanje i pamćenje, da samo na taj način možemo da živimo. Da se uzdignemo i da kažemo da smo jedinstven narod, da nismo ni bosanski ni hrvatski Srbi, nego da smo Srbi“, naglasio je Dodik.

    Poručio je da je njegova zemlja Srbija i da je njegova zemlja Republika Srpska.

    „Ja nemam drugi identitet i nemam kud da se okrećem i kud da idem. Jedino gde želim da budem jeste Republika Srpska i jeste Srbija. I jednog dana, kao rezultat svih naših stradanja, jauka, gubitaka koje smo imali, moraće da dođe to srpsko, naše, državno i nacionalno jedinstvo i da naše dve države, Republiku Srpsku i Srbiju vidimo jedinstvene u nastojanju da odbrane naš identitet i sve ono što mi jesmo kao narod“, naveo je Dodik.

    Poručio je da „ne smemo više dozvoliti da nama upravljaju“ i da „moramo da se okupimo oko naših vrednosti i oko državnog rukovodstva Srbije i Republike Srpske“.

    „Moramo da se okupimo oko našeg nastojanja da odbranimo i da se zahvalimo i da znamo da jedino neće biti više naših kolona, ako nas bude i zato branila nas Srbija, a Srbija može da brani samo ako je jaka i zato Srbija mora da bude voljena, da bude podržana. Ona ne sme da ima treće, pete kolone, ona mora da bude u jednoj koloni postrojena srpskom narodu, da garantuje slobodu. Ne drugima da uzima, ali ne tako da budemo naivni kao što su bili naši tamo krajem Prvoga rata, kada su uvereni da donose slobodu širom bivše Jugoslavije, verovali da će dobiti simpatije, a na kraju tog veka, proterani smo, pobijeni. Nas su pobili Hrvati u Drugom svetskom ratu, pobili su nas u ovom građanskom ratu“, poručio je Milorad Dodik.

    Dodao je da „moramo da govorimo tačno i ne možemo da govorimo ništa drukčije“.

    „Odnos prema Srbima koji su živeli u Hrvatskoj, nastavio se jednako sramno svih ovih godina do danas, jer hrvatska država nikada nije vratila imovinu, stanove i sve ono što su trebali da vrate Srbima širom gradova u kojima su živeli u Hrvatskoj. To im je pomogla i Evropska unija, koja je nama u BiH i ja mislim da je to u redu, kroz razna zakonodavstva naterala da vratimo stanove koji su bili društveni, kao da su bili privatni, privatnim nosiocima stanarskog prava. Samo to nije važilo u Hrvatskoj. To je bila otimačina koja traje danas“, rekao je Dodik.

    Dodao je da je život Srba u Hrvatskoj težak.

    „Mi moramo da naučimo neke stvari kroz istoriju. Srbi nikada nisu mogli da žive drukčije nego sa slobodom. Sloboda je ključna reč naših života. Sloboda koje nema ako nemate države. Svagde tamo gde smo u drugoj državi nema slobode za nas. To najbolje vidimo mi u Federaciji BiH gde nastoje, ne samo da legalizuju to što je 150.000 Srba nestalo iz Sarajeva, hoće da nas da nam kažu da su neki otišli dobrovoljno, da im ništa nije falilo. Bili su izbačeni, pobijeni, jednako kao i na mnogim drugim mestima. Srbi su ostavljali gradove, izgrađene iza sebe. Milijarde su uložili u Sarajevo, milijarde su uložili na druga mesta. Knin je bio čisto srpski grad. Te veličine od 50.000 Srba koliko je živelo, nema nigde mesta na prostoru bivše Jugoslavije da su Srbi tako nešto učinili, da su Srbi organizovali logore. Žele da kažu da jesmo, ali nismo“, rekao je Dodik.

    Naveo je da „matrica koja je davno postavljena nama kao da nikako ne prestaje“.

    „Zato moramo da ostanemo dovoljno svesni činjenice i konteksta u kojem živimo. Ima nekih među nama koji misle da samo eto treba da popustimo, da kažemo ‘možda će se neko smilovati’. Srbi ne smeju nikada više da traže milostinju. Pobijeni smo, nestali smo, zato što je to bila državna politika Franje Tuđmana da Srbe treba tako udariti da se više nikada ne oporave i da nestanu“, naglasio je Dodik.

    Dodao je da su „nestali Srbi iz Krajine“, ali da su „u svom srcu zaključali svoj zavičaj“.

    „Nosili ga i dan danas, evo i ovde i svuda gde sretnem te ljude i mnoge druge, oni žive svoj zavičaj i zato je ona naša, krajiška, koja govori da nema raja bez rodnog kraja, tako istinita i tako sastavni deo svih nas“, istakao je Dodik i napomenuo da voli Srbiju i da ga niko ne može sprečiti da to naglas govori.

    Poručio je da je biran u ime naroda da brani „naš identitet i našu snagu“.

    „Čineći to, bez obzira na sankcije, bez obzira na pretnje i sve dotle dok moj narod bude to hteo. Srbija je danas zavet naše slobode. Odluka i ono što smo mogli da čujemo od predsednika Vučića toliko puta da se više neće dozvoliti nova ‘Oluja’ i novi pogrom Srba odakle god, mogli smo možda nešto i da vidimo i da ja nešto naslućujem ovih dana da su počeli danas ozbiljno shvataju, pa su svoju prvobitnu odluku da Srbima na Kosovu nametnu bezakonje promenili“, naveo je Dodik.

    Dodao je da „moramo biti jedinstveni i da moramo pripadati našem nacionalnom biću“.

    „Neka živi Srbija, Republika Srpska. Neka žive Srbi gde god se nalaze“, rekao je Dodik na kraju svog obraćanja u Novom Sadu.

     

    Državni komemorativni skup posvećen sećanju na sve stradale i prognane Srbe povodom 27. godišnjice „Oluje“, održan je u Novom Sadu, na Trgu slobode.

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
  • NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 96H

    Ostalo iz kategorije Srbija

    U Srbiji dom košta od 400 do 4.802.000 evra

    Subotica je već tri godine prvi grad u Vojvodini po broju prodatih kuća, gde ih je od 2021. do 2023. prodato 3.152, a cene su bile od 1.000 do 245.000 evra. […]