Otkriveni novi geni odgovorni za disleksiju
Masivna studija koja je obuhvatila genetske podatke preko 1,2 miliona ljudi identifikovala je više od deset novih genskih regiona povezanih sa disleksijom.

„Sproveli smo najveću genetsku studiju disleksije do sada“, pišu autori studije, predvođeni molekularnom genetičarom sa Univerziteta u Edinburgu, Hejli Mauntford. Disleksija je neurorazvojna razlika u mozgu koja može otežati određene aspekte života.
U aktuelnoj studiji, učesnici su imali poteškoća sa čitanjem i/ili pisanjem, iako to nije slučaj kod svih ljudi sa disleksijom; neki smatraju da su drugi aspekti verbalne obrade izazovniji od njihovih vršnjaka, kao što su pravopis i gramatika ili praćenje verbalnih uputstava.
Kao i kod drugih neurodivergencija, poput autizma, disleksija dolazi i sa nekim prednostima, kao što je veća neverbalna kreativnost.
Prethodne studije koje su rađene upoređivanjem blizanaca, sugerisale su da geni snažno određuju disleksiju, pa su Mauntford i kolege prihvatili izazov da utvrde koje su te genetske povezanosti
Njihova studija celog genoma identifikovala je 80 regiona povezanih sa disleksijom, uključujući 36 regiona koji ranije nisu bili prijavljeni kao značajni.
Trinaest tih regiona bilo je novo za nauku, bez prethodne veze sa disleksijom.
Mnogi od novopovezanih gena uključeni su u rani razvoj mozga.
Kao što se očekivalo, neki od njih su zajednički sa ADHD (sindrom deficita pažnje i hiperaktivnosti), koji se često može javiti uz disleksiju.
U ogromnim skupovima podataka, istraživači su takođe pronašli korelacije između disleksije i različitih nivoa hroničnog bola.
„Osnovni mehanizam ostaje nerazjašnjen, međutim, genetsko preklapanje između fenotipova povezanih sa bolom i neurorazvojnih osobina može ukazivati na zajedničku biološku osnovu“, pišu Mauntford i tim u svom radu.
Sa ovim novoidentifikovanim genskim asocijacijama, istraživači bi konačno mogli početi da razotkrivaju ove veze.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Transacionalna psihijatrija.