Parovi često dele iste psihijatrijske poremećaje
Za ljude koji su u dugoročnoj vezi, zajedno žive i emocionalno su povezani, poput bračnih partnera, nove studije su pokazale da se neke zdravstvene karakteristike mogu javiti kod oboje. Zdravstveni problemi tako se mogu deliti u paru – i to se odnosi i na psihijatrijske poremećaje.

Na osnovu novog istraživanja i analize više od šest miliona parova širom Tajvana, Danske i Švedske, međunarodni tim istraživača je otkrio da su ljudi znatno skloniji istim psihijatrijskim stanjima kao i njihovi partneri nego što bi se očekivalo. Ta stanja uključuju šizofreniju, poremećaj pažnje sa hiperaktivnošću (ADHD), depresiju, autizam, anksioznost, bipolarni poremećaj, opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP), zloupotrebu određenih supstanci i anoreksiju.
„Otkrili smo da većina psihijatrijskih poremećaja ima konzistentne korelacije supružnika i to tokom različitih generacija, što ukazuje na njihov značaj u populacionoj dinamici psihijatrijskih poremećaja“, pišu istraživači u objavljenom radu.
Reč je o fenomenu koji istraživači nazivaju korelacijom supružnika, a neke od najvećih korelacija su ranije primećene u smislu verskih uverenja, političkim stavova, u nivou obrazovanja i (zlo)upotrebi određenih supstanci.
Naučnici se slažu da su u pitanju tri faktora: obično biramo partnere poput sebe; naš izbor partnera je uslovljen raznim ograničenjima; i to što parovi koji dugo žive zajedno i u istom okruženju imaju tendenciju da postanu sličniji.
Prema istraživačima, sva tri uticaja su verovatno ovde uključena, a izdvajanje najvažnijeg je teško.
Uprkos različitim kulturama i zdravstvenim sistemima u ove tri zemlje, rezultati su bili statistički slični u celom skupu podataka, iako je bilo nekih razlika kada je reč o opsesivno-kompulzivnom poremećaju, bipolarnom poremećaju i anoreksiji.
„Kao što naši rezultati pokazuju, sličnost supružnika i osoba koje žive u paru kada je reč o psihijatrijskim poremećajima je dosledna u svim zemljama i traje kroz generacije, što ukazuje na univerzalni fenomen“, pišu istraživači.
Ograničenosti istraživanja
Postoje neka ograničenja o kojima treba govoriti ovde: studija nije pravila razliku između parova koji su se upoznali pre ili posle zvanične dijagnoze, na primer. Međutim, obrasci su dovoljno jaki – i u dovoljno velikoj grupi ljudi – da bi bili značajni u proučavanju mentalnog zdravlja.
Uzastopne generacije su analizirane samo na Tajvanu, ne i u Danskoj i Švedskoj, a istraživači žele da vide više podataka uključenih u buduća istraživanja. Takođe je potrebna dublja analiza razloga zašto se ova korelacija javlja.
Tim istraživača je takođe otkrio da roditelji sa istim poremećajem povećavaju rizik od njegove pojave i kod njihove dece. Ovo ima važne implikacije za proučavanje raznih psiholoških stanja: studije i analize uglavnom pretpostavljaju da su naši obrasci upoznavanja i sparivanja za zajednički život uglavnom slučajni, ali ovo istraživanje i to dovodi u pitanje.
Kada bi se i taj faktor bolje analizirao, to bi bilo od značaja za pronalaženje najbolje metode lečenja.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Human Behavior.