Kako prepoznati opasne proizvode na srpskom tržištu – Od igračaka do automobila
Šta se dešava kada punjač za telefon, dečja igračka ili čak automobil koji vozite postanu bezbednosni rizik? Sistem za brzu razmenu informacija o opasnim proizvodima (NEPRO) u Srbiji služi kao prva linija odbrane.

Mirjana Stančić iz Ministarstva unutrašnje i spoljne trgovine objašnjava kako funkcioniše ovaj sistem, zašto je u poslednje vreme na listi sve više automobila i kakva su prava potrošača.
U bazi sistema NEPRO trenutno se, pored uobičajenih predmeta poput kućnih aparata i odeće, nalazi značajan broj objava koje se odnose na automobilsku industriju. Prema rečima Mirjane Stančić, kontakt tačke ovog sistema, ovakva slika na sajtu ne treba da plaši građane, već ukazuje na odgovorno poslovanje.
Opoziv automobila – šta treba da urade vlasnici
Kod automobila se uglavnom sprovodi mera opoziva od potrošača. Stančić naglašava da to ne znači da je svaki automobil određene marke loš.
„To znači da svi oni potrošači koji se prepoznaju – da li je njihov automobil, tip, model ili robna marka u opsegu koji je objavljen na sajtu ‘NEPRO’ – treba da se jave ovlašćenom serviseru. Tamo će biti izvršena popravka, odnosno dovođenje u stanje koje ne može da ugrozi bezbednost njih ili drugih učesnika u saobraćaju, o trošku ovlašćenog servisera“, objašnjava Stančić.
Ona ističe da su ove mere često dobrovoljnog karaktera i rezultat dobre poslovne etike uvoznika koji prate svoje proizvode i reaguju čim uoče nepravilnost. Dodatni nivo zaštite pruža i saradnja sa Agencijom za bezbednost saobraćaja, koja je povezala tehničke preglede, pa vlasnici vozila na licu mesta mogu dobiti informaciju da li je njihovo vozilo predmet opoziva.
Šta se najčešće nalazi na „crnoj listi“
Tokom prošle godine zabeleženo je 150 objava. Na listi su se, pored motornih vozila, našli kuhinjski pribor, električni uređaji, oprema za decu, nameštaj i mašine. Rizici su različiti – od hemijskih jedinjenja u igračkama do opasnosti od požara kod električnih aparata.
„Uglavnom se radi o mogućnosti da neki od tih proizvoda mogu da izazovu povrede potrošača ili požar. Nešto u manjem obimu, to su hemijski rizici, rizici od opekotina, posekotina ili rizik po životnu sredinu“, navodi Stančić.
Tri opcije za potrošače
Ukoliko građani na sajtu nepro.gov.rs pronađu proizvod koji poseduju, prvi korak je obraćanje prodavcu. Prema zakonu, trgovac je u obavezi da kupcu omogući jednu od tri opcije: povraćaj novca, dovođenje proizvoda u ispravno stanje, odnosno zamenu proizvoda za drugi.
Stančić dodaje da do informacija o opasnim proizvodima dolaze putem tržišnog nadzora inspekcijskih službi, direktnim obaveštenjima od savesnih privrednih subjekata, ali i kroz međunarodne baze podataka poput evropskog „Safety Gate-a“.
Onlajn kupovina i značaj deklaracije
Sistem nadzora obuhvata i sve popularniju onlajn kupovinu putem globalnih aplikacija. Mirjana Stančić ističe da je fokus tržišnog nadzora uvek na samom proizvodu i njegovoj usaglašenosti sa bezbednosnim standardima, bez obzira na način kupovine.
Na pitanje da li u prodavnici treba verovati sopstvenom osećaju ili deklaraciji, ona nema dilemu:
„Ja bih se odlučila za deklaraciju. Onaj ko je stavio deklaraciju na bilo koji proizvod mora u moralnom, etičkom i zakonskom smislu da stoji iza onoga što je napisano. Ono što piše na deklaraciji mora da bude apsolutno tačno, precizirala Mirjana Stančić, gostujući u emisiji Prvog Radio Beograda „U ritmu dana“.
