Restitucija u Srbiji ni posle 15 godina nije završena, preostalo oko 5.000 zahteva
Pre 15 godina Srbija je donela Zakon o vraćanju imovine i obeštećenju za imovinu oduzetu posle 1945. godine po osnovu propisa o nacionalizaciji, agrarnoj reformi, konfiskaciji i drugim aktima.

Predviđena su dva modela restitucije – vraćanje u naturi, a gde to nije moguće finansijsko obeštećenje. I do sada je prema zvaničnim podacima urađeno gotovo 95 odsto posla.
Više su uradile, odnosno praktično završile restituciju Slovenija i Mađarska, koje su i zakone donele mnogo ranije – još 1991. Znatno zaostaju Crna Gora i Albanija. Dok je Bosna i Hercegovina jedina u regionu koja nije ni počela restituciju, čak ni zakon nije donela, navodi RTS.
Politička volja i model vraćanja imovine ključni za uspeh restitucije
Mile Antić iz Mreže za restituciju za emisiju „Ovo je Balkan“ kaže da je uspešnost pre svega zavisila od političke volje i da su zemlje koje su ranije započele evropski put ranije usvajale zakone.
Na pitanje da li je na uspešnost uticao odabrani model, poput vraćanja u naturi koje su protežirale Slovenija i Rumunija, odgovara da bi uvek trebalo da dominira naturalni model.
„To jest vraćanje imovine u naturi ili davanje neke druge imovine. Zato što država nikada nije bila dobar gazda sa imovinom. One zemlje koje su bliže bile tom tržišnom modelu funkcionisanja privrede, slobodi tržišta, ekonomski slobodnom pojedincu, te države su usvajanjem zakona i davanjem prioriteta naturalnoj restituciji naravno najviše i odmakle“, ističe Antić.
Bosna i Hercegovina jedina u regionu bez zakona o restituciji
Na drugoj strani imamo Bosnu i Hercegovinu koja ništa nije uradila po pitanju restitucije, čak nisu doneli ni zakon.
„To je prosto neverovatno, ali postoje ipak neke istorijske činjenice. Bosna i Hercegovina, zapravo Republika Srpska, koja je usvojila set, tri zakona, u avgustu 2000. godine, koji su predviđali restituciju imala svog Volfgang Petriča koji je stopirao, jednostavno ostavio veto i suspendovao sve te zakone i evo blokirao ih je onda. Nažalost, do danas oni još nisu usvojeni. Sa druge strane, vidimo da postoje ozbiljna potraživanja i ozbiljne grupe u samoj Bosni i naročito u Hercegovini koje potražaju imovinu“, kaže Antić.
Motiv za ubrzavanje restitucije su i evroingegracije. Crna Gora ubrzava isplatu odštete, odnosno nadoknadu za oduzetu imovinu upravo zbog evrointegracija. Antić kaže da su definitivno bile motiv u slučaju Srbije.
„Bez ikakve sumnje da nije bilo procesa evropskih integracija, mi ne bismo imali ni 2011. godine zakon, a nažalost ne bismo imali ni zakon koji bi podrazumevao naturalnu restituciju i koji bi podrazumevao neko zadovoljenje pravde, već bismo imali neku, kao što su postojale ideje i nešto slično da se uradi kao u Mađarskoj, davanje neke mizerne naknade u obeštećenju“, tvrdi Antić.
U Srbiji preostalo oko 5.000 zahteva, naslednici često usporavaju postupak
Prema podacima od prošle godine ostalo je da se reši oko 5.000 zahteva. U Srbiji se puno napredovalo, ali još nismo tako blizu potpunog okončanja restitucije, ocenjuje Mile Antić.
„Vidimo da ima još dosta imovine. Nažalost, jedan od dominirajućih razloga je zbog toga što oni koji su bili podnosioci pre 15 godina sada više nisu među živima, tu su naslednici, oni treba da nastave ili ne znaju ili neki put vrlo često žive u inostranstvu. Tako da se to apsolutno ne može pripisati kao neka odgovornost nekog od postupajućih organa agencije, već u velikoj meri to zavisi od samih naslednika“, objašnjava Antić.
Najteži za vraćanje su zemljište, posebno građevinsko, i poslovni objekti. Smatra da bi u Srbiji restitucija mogla biti završena tek za 10 do 15 godina.
„Možda ne bi to trebalo da bude cilj kada ćemo je potpuno okončati, možda bi trebalo da bude cilj da je okončamo na što bolji način. Vratiti svakoj porodici deo oduzete imovine to je nešto čemu treba da težimo kao građani i kao ljudi“, zaključuje Antić.
