• Umetnost je uvek bila humana

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
    013 Info

    PANČEVO – „Pančevo je danas jedan od značajnih centara savremene umetnosti u Vojvodini i Srbiji. U ovom gradu održavaju se izložbe i manifestacije na kojima je moguće pratiti aktuelna umetnička zbivanja u nas i u svetu”, napisao je Sava Stepanov u izdanju posvećenom velikom jubileju Galerije savremene umetnosti koja je ove godine proslavila četiri decenije postojanja.

    Od osnivanja Galerije savremene umetnosti 1976. godine do danas promenile su se mnoge stvari – lokacija, ljudi i društvene okolnosti. Uprkos svim promenama, ova ustanova je zadržala kvalitet, kredibilitet i kontinuitet, o čemu svedoče i brojne manifestacije koje imaju višegodišnju tradiciju. 

    O tome kakav je odnos prema umetniku danas, da li postoji umetnička kritika i šta motiviše umetnike da stvaraju, za portal 013info govorile su urednica programa vizuelnih umetnosti Kulturnog centra Pančeva Ivana Markez Filipović i Jagoda Milkovski, galerijski radnik.

    U kojoj meri se pozicija umetnika danas razlikuje u odnosu na vreme kada je Galerija savremene umetnosti počela sa radom?

    Ivana Markez Filipović: Umetnici su nekada zaista bili boemi, ljudi koji su bili cenjeni, viđeni i poštovani u društvu. Oni su i živeli na jedan specifičan način, od provođenja vremena u kafanama, do druženja. Generalno su se ljudi nekako više družili, bili upućeni jedni na druge i bili bezbrižniji. Nisu mislili previše o finansijama, pa se samim tim kreativnost lakše realizovala. Sada je sve svedeno na neki egzistencijalni deo i samim tim je umetnik ugrožen. Onaj koji ima finansijsku podršku od roditelja ili prijatelja, može lakše da ispliva, kao i onaj ko se već ostvario kroz svoju profesiju, kao profesor na fakultetu ili na nekom drugom radnom mestu. On može da finansira svoju umetnost. Sad više insitucija to ne može da isprati.

    Jagoda Milkovski: Elita je postojala u umetnosti uopšte, a sada je više nema. Ne znam koja oblast danas uopšte ima elitu.

    Koji period je tokom ovih 40 godina rada Galerije savremene umetnosti je bio najplodonosniji?

    Jagoda Milkovski: To je period od 1976. do 2000. godine. Mislim i na druženje i način stvaranja.

    Ivana Markez Filipović: Najekspresivniji i najproduktivniji period, a to se vidi i po formatima, je period PIJS-a (Pančevačke izložbe jugoslovenske skulpture). To su sedamdesete i osamdesete koje su bile udarne, jer je tada bio pokriven jugoslovenski okvir. Em široko, em je moglo sve i produkcijski da se isprati. Sada je nezamislivo da neki naš vozač ode u Sloveniju, Hrvatsku ili Makedoniju i da donese skulpturu. Više nismo jedna država, pa se desilo i to otuđenje. To su sada sve ostrvca, svako je za sebe i nema ujedinjenog funkcionisanja. Time smo osiromašeni, nemamo bogatsvo i raznolikost u izražaju. Sužava se krug sve više i više, pa nemamo ni šta da vidimo. Ne možemo ni da dovedemo nekoga iz inostranstva, jer nemamo finansije za to. I tako u krug.

    Šta zapravo predstavlja savremena umetnost i kako je objasniti?

    Ivana Markez Filipović: Savremena umetnost nije vezana za medij. Naročito što se trendovi konstantno menjaju. U nekom trenutku je skulptura bila medij koji je nov, provokativan, pa se to promenilo u video medije i tehnologije koje su donele nešto sasvim drugačije. Sada se opet vraćamo na neko štafelajno slikarstvo, hiperralizam – zanatstvo, tehniku i veštu ruku. 

    Savremena umetnost je bez obzira na medij uvek forsirala nešto što je koncept, nešto što je baš način razmišljanja, originalnost koja je uvek povezana sa momentom trenutnog dešavanja u vremenu u kojem ste. To je kombinacija medija plus originalne ideje i samo su se takvi zapamtili. Samo su takve ideje trajale kroz vreme. Svi oni koji su imitirali ili su prepisivali, bez obzira na medij, nisu mogli da budu zapaženi u savremenoj umetnosti.

    U poslednje vreme sve više umetnika se bavi društveno angažovanom umetnošću? Kakva je situacija u Pančevu?

    Ivana Markez Filipović: To su uvek neka pitanja koja su na globalnom nivou aktuelna. Trenutno su to ekologija i migracije. Sad imamo pojavu na Bijenalu, koje će se baviti migracijama i stanjima umetnika u društvu. Kako umetnik prolazi, gde je on i gde je njegovo umetničko delo. To i jeste priča vezana sa savremenost, sve ono što umetnike muči. Uvek su oni bili ti koji su ukazivali na probleme u društvu i uvek se gledalo da se to provuče kroz umetnički filter, da ne bude samo puka poruka. Kroz kombinaciju sa umetničkim momentima, dobijate ili pozitivne ili negativne reakcije. Savremena umetnost se nikada nije bavila time, da li je nešto pozivino ili negativno, bitna je reakcija i nešto što je pokrenulo na razmišljanje, na neku akciju. Mladi se najčešće okreću tim aktuelnim temama, dok starije generacije nisu uopšte u tim vodama. Oni istražuju neku emotivnu, duhovnu stranu. To je neka zrelost koju umetnik postigne, i nema tog nekog preteranog elana na globalnom nivou. Okreću se sebi i produbljuju svoj svet.

    Više manifestacija Galerije savremene umetnosti se održavaju već dugi niz godina. 

    Ivana Markez Filipović: Salon umetnosti je počeo kao Oktobarski salon. Onda je promenio ime u Salon Pančeva i bio je vezan za Dan grada Pančeva, 6. oktobra i održavao se svake godine, a održava se i dan danas. Ova manifestacija je počela u Narodnom muzeju, pa je nastavljena i kada se formirala Galerija savremene umetnosti.

    Od 1974. se pojavio PIJS, koja je kasnije prerasla u Bijenale umetnosti, koje se ove godine održava 17. put, a s obzirom na to da se održava svake druge godine to znači da traje već 34 godine. Pre deset godina su uvedene „Nove tehnologije”, da bi se ispratili i novi mediji. „Umetnost, ahitektura, dizajn” je prošle godine napunila 10 godina. „Retrospektiva” je projekat koji je osmišljen da isprati pančevačke umetnike koji su dali doprinos svom gradu. Obično napravimo jednu lepu izložbu i izdanje, kako bismo napravili arhivu – monografiju pančevačkih umetnika na jednom mestu. To su veliki projekti koji se iz godine u godine ponavljaju i opstaju, a usput imamo masu izložbi koje su samostalne, ponekad i grupne u dogovoru sa drugim institucijama. Čak i menjamo izložbe. Dolaze iz Zrenjanina sa svojim Salonom, i mi gostujemo kod njih. Jako je dobro napraviti razmenu i saradnju, jer umetnost koja je u četiri zida i koja ne putuje, ona praktično nije ni živa. Gledamo da što više razmenimo svoje programe i, naravno, izdanja. 

    Nekada su saradnici u Galeriji bili eminentni stručnjaci, kao što je to bio Ješa Denegri, Sava Stepanov, koji je pisao i bio više puta selektor Bijenala. Bila je tu i Lidija Meleri, Irina Subotić. To su sve zaista velika imena, koji više nisu mladi, a njihovih naslednika nema. To je interesantno. Kao što jenjava taj obim umetnika koji su bili vrhunski tako i stručnih lica nema.

    Da li se danas neko uopšte bavi umetničkom kritikom?

    Ivana Markez Filipović: Oni koji su to radili su ili odustali ili su pred penzijom. Mlađi, iako pišu, ne pišu kritički nego opisno. Možda su čak i tekstovi tipski. Poprilično je sve obezvređeno. Nema reakcije. Retko ko će da pohavli i da kaže da je bila dobra izložba. Da li su ljudi prezasićeni ili su mediji jako prisutni ili postoji još neka problematika… Možda je problem i što ljudi nemaju mogućnosti da izlaze i putuju, pa nemaju s čim da uporede, i zato ne reaguju. Sve se svelo na informacije preko društvenih mreža.

    Jagoda Milkovski: Ni interesovanje umetnika nije više veliko. Nikome nije stalo. Nekada je umetnik živeo za to da dobije dobru kritiku i radio da bi dobio tu dobru kritiku. Sada nikoga to ne interesuje.

    Šta onda motiviše umetnike, kada kritike nema?

    Ivana Markez Filipović: Pančevo na godišnjem nivou upiše veliki broj studenata na likovne i primenjene akademije ili u srednje umetničke škole. Njih vuče nešto što je specifično za mlade, nešto da oni mogu da urade, promene, da svojim rukama stvore. I to je dobro. Onda uđu na akademije, budu u nekom jezgru, nekom sigurnom okruženju u kom imaju i gde da rade i sve to super funkcioniše, dok ne izađu sa tih akademija. Onda shvate da oni nemaju finansije i da nemaju gde da stvaraju. Do skoro su bili na fakultetima, sad treba naći neki prostor da stvaraju. A oni se na Akademiji toliko „otruju” umetnošću, da im to ne predstavlja problem. To je jedna potreba, jedan način izražavanja, koja je kao kada imate potrebu da jedete. Tako mlad čovek koji je zaražen umetnošću, ima potrebu da stvara, pa makar i bio gladan.

    Mi svake godine raspišemo konkurs da se jave umetnici iz Pančeva. Galerija daje otkupnu nagradu, i ne vidim koja bi motivacija bila veća da oni rade. Jedino što se insistira da tome da delo bude maksimalno sveže godinu do dve. I to je jedan pregled umetničke scene mladih ljudi, kao i njihove motivacije za stvaranjem. Na izložbi povodom 40 godina Galerije savremene umetnosti, bili su izloženi radovi koji su godinama unazad otkupljivani preko Oktobarskih salona, Bijenala i projekata Galerije.

    Jagoda Milkovski: Čak su i neki umetnici ostavljali, poklanjali svoje radove posle samostalnih izložbi u Galeriji. Samo je šteta je za taj fond nema stalnu postavku. Jedno je pričati, drugo pokazati. A one ovako zatvorene, ne žive.   

    Ivana Markez Filipović: Uvek je umetnost bila humana. Okreće se ka čoveku. Čovek umetnik radi da bi nečemu doprineo. Da bude bolje, lepše. Hoće uvek nešto da promeni, i nikada nije bio problem da umetnici poklone radove u humanitarne svrhe, da rade s decom, da poklone rad bilo kome. Uvek je to bila praksa u Galeriji savremene umetnosti. Mi smo vrlo odgovorni i za mlade ljude i one koji ostavljaju traga u našem gradu. Meni nije baš svejedno, barem posle ovog izdanja 40 godina, kad smo sve to sabrali i videli šta se sve uradilo i šta je ostalo u fondu Galerije. Ali ne znam šta će ostati u narednom periodu. Pogotovo zbog resituicije i neuslovnog deopa. Ovo je nacionalno blago, bogatstvo koje ima ovaj grad. I danas sutra kada dođe neka delegacija, ili ljudi iz inostranstva, gde ćete ih odvesti ako ne negde u kafanu. I šta ćete im ponuditi od sadržaja, pokazaćete im Galeriju savremene umetnosti.

    M. M. Veličković

    PANČEVO – „Pančevo je danas jedan od značajnih centara savremene umetnosti u Vojvodini i Srbiji. U ovom gradu održavaju se izložbe i manifestacije na kojima je moguće pratiti aktuelna umetnička zbivanja u nas i u svetu”, napisao je Sava Stepanov u izdanju posvećenom velikom jubileju Galerije savremene umetnosti koja je ove godine proslavila četiri decenije postojanja.

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
  • NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 96H

    Ostalo iz kategorije Kultura

    Vek pančevačke biblioteke

    Jubilarna godina biće godina modernizacije, kako bi se još veći broj sugrađana animirao da koristi pogodnosti čitaonice sa 110 mesta, knjiškog fonda od oko 200.000 knjiga i preko 50 serijskih […]