Šesta generacija ovčara u porodici Marijanski: Vladimir (22) ostaje na svom imanju, a jagnjad stižu i do Izraela i Alžira
U porodici Marijanski tradicija ovčarstva traje već šest generacija. Oni su jedini u selu koji nisu dozvolili da torovi ostanu prazni, a pašnjaci bez ovaca. Najmlađi čuvar ovog nasleđa je dvadesetdvogodišnji Vladimir, koji je čvrsto rešio da nasledi stado i nastavi život na sopstvenom imanju.

Mladi ovčar ne krije svoju ljubav prema ovom pozivu i prirodi:
„Sviđaju mi se životinje, naročito ove mlade kad su, pa se maze. Tu smo u prirodi sa njima cele godine, čuvamo ih. Posla ima, ne plašim se – radimo od jutra do mraka, pa nekad zna se i od mraka do jutra nastaviti. Nije lako, ali se trudimo da uradimo sve poslove i obaveze“, priča Vladimir.

Sami svoj majstori: Teško do dobrih čobana
Porodica Marijanski sve poslove obavlja sama. Kako ističu, danas je izuzetno teško pronaći dobre čobane u koje čovek može imati puno poverenje. Zbog toga sami brinu o velikom stadu na pašnjaku, što donosi i posebne izazove jer teren nije uvek blizu, a zavisi i od ćudi prirode.
„Pašnjak nam je nesiguran. Imamo ga, ali ga potapa Tamiš. Recimo, u martu mesecu je ovo sve bilo pod vodom. Onda idemo odavde i po 40 kilometara – u martu smo išli na nasip Sibnica, pa sve do Jabučkog rita“, objašnjavaju iz porodice.
Kupci iz Alžira i Izraela cene kvalitet
Kada je reč o plasmanu, problema sa prodajom jagnjadi nema. Trenutna cena od 480 dinara po kilogramu ih zadovoljava, a pored domaćeg tržišta, uspeli su da pronađu i inostrane kupce u Alžiru i Izraelu.
„Naše je da proizvedemo robu, a čim imamo kvalitetnu robu, uvek ima i kupaca, a i cena je dobra. Zadovoljan kupac – zadovoljni i mi. Izraelci, na primer, kupuju od nas već deset godina“, kažu Marijanski, ističući da tržište unazad godinama uopšte nije problem.
Ovčarstvo kao ljubav, a ne samo posao
Iako se od ovčarstva može dobro zaraditi, sagovornici naglašavaju da je reč o izuzetno zahtevnom poslu koji traži stopostotnu posvećenost tokom cele godine. Godišnji odmori se ne planiraju, pa uspeh garantuje samo iskrena ljubav prema životinjama.

Na pitanje o odlasku na more, stariji član porodice uz osmeh odgovara:
„Ja na more nisam išao, niti želim, a ovo je moje more – Panonsko! Šta sad, ja sam ovde zadovoljan i to je to. Meni je more kad se one rašire po pašnjaku i kad ih gledam.“
Magarci i pulini verni čuvari
Veliku pomoć u svakodnevnom čuvanju ovaca porodici pružaju dva magarca. Oni se uvek nalaze na čelu stada zajedno sa dva psa pulina. Zbog svog doprinosa i vernosti, iako su za njih dobijali ponude i od 100.000 dinara, Marijanski poručuju da ovi umilni pomagači – nisu na prodaju.

