Prijateljstvo dvojice velikana iz Banata: Šta istorija beleži o odnosu Mihajla Pupina i Uroša Predića
Domaća igrana serija „Pupin“, nastala u produkciji Radio-televizije Srbije i producentske kuće „Mali Budo“ u režiji Danila Bećkovića, pored naučne i životne biografije Mihajla Pupina osvetljava i ličnosti iz njegovog banatskog kruga, među kojima je i slikar Uroš Predić, koga u seriji tumači Stefan Minić, dok naslovnu ulogu igra Dragan Mićanović. Njihov odnos u seriji i u istorijskoj građi oslanja se na stvarno, dugogodišnje prijateljstvo započeto još u detinjstvu u južnom Banatu.

Od Crepaje i Pančeva do različitih životnih puteva
Mihajlo Pupin rođen je u Idvoru 1854. godine, a Uroš Predić 1857. godine u susednom Orlovatu, a prvi bliski susreti i zajedničko školovanje povezali su ih još u osnovnoj školi u Crepaji. U zavičajnom kontekstu južnog Banata važno mesto zauzima i Pančevo, koje je u to vreme bilo snažno obrazovno i kulturno središte, a po Urošu Prediću danas nosi ime i čuvena pančevačka gimnazija.
Još u dečačkim godinama obojica su ispoljavala izražena interesovanja koja će oblikovati njihove karijere – Pupin je pokazivao radoznalost prema prirodnim naukama, ali i sklonost ka crtanju (što potvrđuje i sačuvani crtež učitelja Koste Isakovića iz zbirke Narodnog muzeja u Zrenjaninu), dok je Predić posvećeno razvijao slikarski izraz i postao jedan od najznačajnijih predstavnika srpskog realizma.
Iako su ih kasniji životni i profesionalni putevi razdvojili – Pupin je otišao u Sjedinjene Američke Države i izgradio svetski naučni ugled, dok je Predić ostao u zavičaju i posvetio se umetnosti u Srbiji – njihova veza nije prekinuta. Prema svedočenjima istraživača i istorijske građe, Predić je u pismima Pupina oslovljavao sa „Dragi Mišo“, što je ostalo zabeleženo kao osoben znak bliskosti u njihovoj prepisci.
Podrška u umetnosti i izbor zavičaja
Prijateljstvo dvojice velikana pratilo je i uzajamno razumevanje i briga za kulturno nasleđe. Pupin je na Svetskoj izložbi u Parizu 1889. godine otkupio Predićeve slike „Siroče na majčinom grobu“ i „Hercegovački begunci“ i poklonio ih Narodnom muzeju u Beogradu kako bi ostale dostupne domaćoj publici.
Pupin je u prepisci pozivao Predića da razmotri odlazak u Ameriku i nudio mu oslonac za život i rad, ali je slikar ostao pri odluci da ostane uz majku, porodicu i zavičaj. Pupin je preminuo 1935, a Predić 1953. godine, dok su njihova dela, zapisi i prepiska ostali trajno svedočanstvo o vezi dvojice stvaralaca iz Banata.
