Javni i privatni sektor – Kolika je razlika u zaradama
Statistika kaže da u Srbiji postoji sistemska razlika u nivou plata između zaposlenih u privatnom i državnom sektoru.

Ne čudi što i dalje postoje stavovi da je bolje imati „državni posao“ jer su tu više plate nego kod privatnika i to u više sektora: administracija, zdravstvo, obrazovanje i javna preduzeća. Od početka 2025. godine javni sektor nastavio je da prednjači po visini plata u odnosu na privatnike.
Tako je prosečna februarska neto zarada zaposlenih u javnom sektoru u Srbiji iznosila 108.210 dinara, što je više u odnosu na privatni sektor gde je prosek 101.669 dinara.
Prosečna zarada u javnom sektoru oduvek je veća, ali se ta razlika prethodnih godina smanjila, za neke delatnosti. Primera radi, IT sektor ima dva do tri puta veću prosečnu zaradu nego javni sektor.
„Visoku prosečnu zaradu u javnom sektoru vuku javna preduzeća i državna administracija, dok nižem proseku u privatnom sektoru doprinose niske prijavljene zarade preduzetnika. Svakako, nisu u javnom sektoru svi u jednakom položaju. Tako je, na primer, zarada u sektoru obrazovanja u proseku čak 12 odsto niža od zarade u javnom sektoru, dok su kultura i socijala u još lošijem položaju“, pojašnjava za Insajder profesor Fakulteta FEFA Goran Radosavljević.
Ipak, profesor Radosavljević kaže da ga ohrabruje što među mladima čuje da bi većina radila u privatnom sektoru. Smatra i da se ta promena dogodila iz najmanje dva razloga.
„Prvi je jačanje privatnog sektora, naročito uslužnih delatnosti koje doprinose rastu zarada. Tu pre svega mislim na već pomenutu delatnost informisanja i komunikacija gde je prosek od početka godine oko 235.000 dinara, tj. više od dva puta veći nego republički prosek“, izjavio je Radosavljević za Insajder.
Prema njegovim rečima, slično je i sa delatnošću koja obuhvata stručne, naučne, i tehničke delatnosti, gde su prosečne zarade u oblasti istraživanja i razvoja ili upravljanja značajno iznad proseka.
Drugi razlog je, kaže, svojevrsno derogiranje javnog sektora, negativna selekcija i zapošljavanje „preko veze“ što je, kako kaže, verovatno razlog zašto jedan broj kvalitetnih ljudi ne želi da radi u javnom sektoru.
Ono što je, međutim problematično, ističe Radosavljević za Insajder, jeste veoma niska prosečna zarada u prerađivačkoj industriji – oko 93.000 dinara od početka godine. Kada se iz tog sektora isključe naftaši i duvandžije, prosečna zarada je još niža.
Kao razlog za ovakvo stanje profesor Fakulteta FEFA za Insajder navodi pre svega samu strukturu prerađivačkog sektora i investicije koje su u prethodnoj deceniji dolazile u ovu delatnost.
„Najveći deo stranih direktnih investicija u prerađivačkoj industriji u prethodnoj deceniji došao je u radno intenzivne sektore niske faze prerade. Samim tim zarade su bile niže. To je uslovilo da sektor prerađivačke industrije gubi trku sa rastom zarada u drugim sektorima“, naveo je on za Insajder.
Kako je zaključio, promena modela rasta i načina privlačenja investicija mogla bi u određenom roku da doprinese rastu zarada i u ovoj delatnosti.