Nekadašnja nastavnica u brestovačkoj školi, koja je godinama na put izvodila generecije dece, imala je potrebu da na videlo iznese plemenitost svojih sugrađana i bivših učenika. (Ona ovom prilikom nije želela da se predstavi imenom i prezimenom, već samo inicijalima – D. B).
– U aprilu ove godine, kada mi nije bilo dozvoljeno da odem do svoje vikendice gde imam bašticu, javio mi se bivši učenik, koji ima njivu kraj moje, sa željom da odradi i moje parče zemlje. Naravno da sam se mnogo obradovala i zahvalila. Prošlo je nekoliko dana, kad je u mom pančevačkom stanu zazvonio telefon: iz brestovačke poljoprivredne apoteke zvale su dve moje učenice da pitaju koja semena da kupe jer su krenule do moje bašte. Bila sam u šoku – ne krije iznenađenje D. B.
Usledile su razne druge ponude za pomoć – od pravljenja pergole do oštrenja noža kosilice, orezivanja voćki, košenja trave… Nastavnica nije baš sve dopustila, smatrajući da će doći vreme kada će moći sama to da uradi.
– U pitanju se sve sami moji učenici, mnogi uveliko bake i deke, a poneki i pradeke, koji su izazvali toliko snažnih emocija u meni, da sam na ovaj način želela da im se odužim. Moja zahvalnost je time veća, jer su znali da sam, nažalost, nedavno izgubila svog životnog saputnika, a njihovog omiljenog nastavnika. Šta da kažem nego da je ovo pravi primer lepog odnosa između mene kao prosvetnog radnika i učenika sa kojima sam u kontaktu više od 50 godina. I zato – Safete, Nuro, Asija, Milena, Milka, Stevo, Mićo, Dragane, Gorane, Snežo, Puniša, Miro, Gojko i Deso – beskrajno vam hvala – naglašava ova nastavnica u penziji.
Nekadašnja nastavnica u brestovačkoj školi, koja je godinama na put izvodila generecije dece, imala je potrebu da na videlo iznese plemenitost svojih sugrađana i bivših učenika. (Ona ovom prilikom nije želela da se predstavi imenom i prezimenom, već samo inicijalima – D. B).