U AZOTARI NA DAN KAD JE STEČAJ POSTAO NEMINOVAN: Obnavljanje proizvodnje neizvesno (FOTO)
Ponedeljak je u Azotari počelo je protestnim okupljanjem radnika, u krugu fabrike nedaleko od glavne kapije bilo ih je par stotina. Blokade kapija, iako su ranije spominjane, su izostale. Uznemireni zbog stečaja i socijalnog programa - čekali su dolazak generalnog direktora Srbijagasa Dušana Bajatović.
U fabriku Bajatović je stigao nešto posle pola 11. Obećao da će se posle razgovora sa sindikatima i predstavnicima zaposlenih obratiti Azotarcima – što je i učinio.
Tok sastanka u upravnoj zgradi Azotare većina radnika je provela je u fabričkom krugu. Dok je manjina izašla i stala ispred upravne zgrade.
Neki od radnika imali su i transparente kojima se traže krivci za stečaj u Azotari. Kao i vraćanje luke, koju je Srbijagas preuzeo za dugove, u okrilje Azotare.
Jedan od predstavnika zaposlenih Dragan Tomić, i sam učesnik sastanka, sišao je da kolege obavesti o toku razgovora. Preneo je i da je Bajatović na sastanku rekao da je stečaj izvestan i da bi zaposleni trebalo da uzmu otpremnine. Zatražio je od kolega da u miru sačekaju da im se Bajatović obrati.
Posle javnog obraćanja direktor Srbijagasa vratio se u upravnu zgradu. Nervoza među potištenim Azotarcima, pa i verbalni dueli, sprečeni su pozivom da se o narednim koracima raspravlja u sali fabričkog restorana. Predstavnici radnika u protest tamo su od kolega zatražili da predlože dalje korake.
Posle većanja, Milan Pavlović, ocenio je da su Azotarci u šoku, dodao da pokušavaju da se organizuju kao i da su u hemijskoj smo industriji pa je odgovornost velika. Naglasio je da nikakve odluke nisu donate kao i da će ih biti.
“Postojali su predlozi da se izvrši blokada kapija i puteva ali i o svemu tome treba dobro razmisliti. Zna se kakva je zakonska procedura u tom slučaju. “ – precizirao je Pavlović.
“Mi smo u šoku. Danas nam je sasuta prava istina - mi smo gajili nadu jer nema logike zatvoriti ovakvu fabriku. Ljudi iz Vlade možda imaju neke planove, ili nemaju, ali Vlada Srbije treba da zna da fabriku čine ljudi. Ne može sve na papir da se stavi. Papir trpi sve. Ali kad fabrika izgubi procesno osoblje nikad više u Srbiji neće biti obnovljena proizvodnja mineralnih đubriva. A Srbija ima 5,1 miliona hektara obradive zemlje. Tu ne bi trebalo da postoji nikakva politika, nikakvi lobiji, trebalo bi da postoji zdrav interes da se preko poljoprivrede regresira rad Azotare. Kao što se to svuda u svetu radi” – izjavio je Milan Pavlović.
Posle sastanka za Dušanom Bajatovićem izjave su dali i predsednici dva reprezentativna sindikata u Azotari.
Aleksandar Božić u ime sindikata smenskih radnika istakao je da će dati podršku svakom predlogu da Azotara radi. On je dodao da se nada da su sprečene špekulacije da su sindikati radili u ma čijem interesu osim u interesu zaposlenih.
“Naravno da sada svako kaže da Azotara neće raditi… Ali bar ostaje nada…Nada ostaje da će fabrika jednom ponovo raditi. U kom vlasničkom obliku, u kojoj strukturi – to ne mogu da vam kažem. “ – zaključio je Božić.
Gradiša Živanović ispred samostalnog sindikata Azotara ocenio je da na sastanku sindikati ništa novo nisu čuli i dodao da će nastaviti da se bore.
“ U četvrtak idemo na radnu grupu. Predali smo pismo premijerki i predsedniku i očekujemo da nekako dođemo do njih i da razgovaramo. Još jednom da probamo neki drugi model za Azotaru da ne ide u stečaj. Verovatno će se na toj radnoj grupi pričati o našim problemima u Azotari. A mi tražimo samo način kako da ih prevaziđemo. “ – poručio je Živanović.
Pri odlasku iz Azotare Dušan Bajatović zadržao se u dinamičnom neposrednom razgovoru sa zaposlenima. Razgovor je nastavljen i prilikom davanja izjave medijima.
“Ovaj put ne možemo raditi, MMF i ostali ne dozvoljavaju, konverziju duga u kapital jer nema smisla jer će se dodatno generisati gubitak. Ideja je da se ovaj put kroz stečaj počiste svi dugovi, izađe se iz pravno spornih eventualno varijanti, i da se traži strateški partner uz moguće učešće državnog kapitala. Možda preko Srbijagasa. I da se na taj način održi u životu Azotara. Ja trenutno sada ne mogu da kažem šta će se tu tačno desiti. I to je istina. Ali suština je još nije uveden stečaj – ali će biti uveden. Novac za socijalni program je omogućen i to 200 evra po godini ukupnog radnog staža i po 100 evra od same Azotare. Biće dodatni razgovori u Vladi Republike Srbije ali će stečaj biti uveden. Ono što smo zamolili radnike ovde, da ne bi bio problem, jer fabrika koja je uništena ne vredi ništa, je da se održi nekakav proces rada koji omogućuje pre svega bezbedan rad i da se konzerviraju postrojenja na nivou da se mogu u nekom vremenu, kada za to dođe vreme – pokrenuti. A njima ćemo obezbediti plate do uvođenja stečaja. To je otprilike ono nito smo danas pričali sa ljudima. Nastavak razgovora je u četvrtak u Vladi Republike Srbije. “ – sumirao je situaciju Bajatović.
Bilo je interesovanja o izmirivanju duga koji Azotara ima.
“Nema izmirivanja duga. Stečaj je stečaj. Ono što se prodaje ide poveriocima ravnopravno. Ideja je da se nađe strateški partner. Nije bitno po koliko će Azotara biti prodata nego kada se nađe strateški partner da se pre svega investira. Realno gledano bez investicija od 50 do 70 miliona evra i uz odgovarajuću cenu gasa oni ne mogu da budu profitabilni” – naglasio je Bajatović.
Azotarce je interesovalo kolika je cena gasa za azotare koje su u državama oko Srbije.
“To je relativno pitanje. Ako pričate o punoj ceni gasa Azotara verovatno ima najbolju cenu od svih država u okruženju po punoj ceni. Vi dobro znate da je Srbijagas davao gas po nižoj ceni i kad je bio toling mogli ste da radite. Sad nema tolinga. Šta da radimo.” – objasnio je Bajatović.
Radnici su pitali a kako onda radi Kutina u Hrvatskoj ili neka druga fabrika..
“Rade uz subvencije. Vi ste imali ogromne subvencije kroz Srbijagas. Jer niste plaćali gas, i niste plaćali realnu cenu. Vi znate šta je tehnologija. Mora da se investira u strateško partnerstvo da bi ste došli na nivo da imate dobit. I to je sve.” – objasnio je direktor Srbijagasa.
Kako je objasnio Srbijagas je investirao u Azotaru. U rekonstrukciju pogona KAN. A uznemirenim Azotarcima na kraju rekao:
“E bre ljudi ja bih išao dalje u investicije ali nije bilo para. I ne mora da znači da je ovo kraj Azotare. “